Genitalno unakažavanje obavlja se i u Njemačkoj

Genitalna unakaženost nije više samo problem u afričkim zemljama. Procjenjuje se da u Njemačkoj živi najmanje 20.000 žena čije su genitalije unakažene, najmanje 4.000 djevojčica zbog toga je u životnoj opasnosti. Posebno ako dolaze iz zemalja u kojima je žensko obrezivanje tradicija. Ako se obitelji drže te tradicije, u Njemačkoj time čine kazneno djelo. Tko obreže svoju kćerku, njemu prema njemačkom zakonu prijeti kazna do deset godina zatvora.

Krvavi rituali

Prema njemačkom zakonu radi se o genitalnoj unakaženosti pa tako i o tjelesnoj ozljedi, navodi pravnica Anna Lena Göttsche: ''To krši temeljni zakon i predstavlja tjelesno oštećenje, koje se mora spriječiti.'' Mnogi slučajevi genitalnog oštećenja dospjeli su u međuvremenu na sud, ali su svi zbog nedostataka dokaza obustavljeni. Suci nisu mogli ustanoviti ni tko je naredio obrezivanje ni tko ga je proveo. ''Zbog toga što dijete najčešće samo neće ništa reći. Neće dati nikakvu izjavu protiv svojih vlastitih roditelja ili je premlado za to. Ili unutar jedne zajednice nitko neće odati svoje ljude'', kaže Göttsche.

Roditelji ili osoba koja je izvela obrezivanje, do sada još nisu nikada u Njemačkoj prijavljeni. Često se događa da roditelji preko praznika odu sa svojom kćerkom u zemlju podrijetla, kako bi tamo učinili ovaj zahvat. Bez upozorenja i bez kaznenih prijava, odgovorni organi u Njemačkoj nisu u stanju to spriječiti.

Nezainteresiranost javnosti

Genitalna unakaženost u Njemačkoj u njemačkoj javnosti ne igra veliku ulogu. Sociologinja Heidemarie Grobe promatra dva reakcijska uzorka među građanima - okretanje glave i klevetu. ''Često postoji predbacivanje tim zajednicama da su zaostale. Kako mogu to činiti ili kako to majke mogu činiti svojoj djeci. To je dovelo do toga se se još manje o toj temi priča. Nije došlo do otvaranja u širem dijelu društva, kaže Grobe. Otvaranje za sociologinju znači upućivanje na zdravstvenu opasnost ženskog obrezivanja. Ali radi se i o tome, da se Nijemce senzibilizira za ritualno značenje ove prakse. To ne znači da ovu praksu morajuprihvatiti, već da je mogu razumjeti. Mnoge grupe koje izvode ove rituale obrezivanja djevojčica, uopće nisu svjesne da pri tom krše ljudskih prava.

''Ovdje uistinu nije još došlo do integracije. Integracija znači da oni koji prihvate pridošlice moraju nešto naučiti o njihovoj kulturi, moraju vidjeti i pozitivne i negativne strane. S druge strne, za pridošlice integracija znači da se moraju upoznati s vrijednostima i normama društva koje ih prima, moraju ih proučiti'', kaže Grobe.

Kazneni procesi smao u Francuskoj

Početkom lipnja njemački je parlament raspravljao o ovoj temi i odlučio da će više činiti na prosvjećivanju. Zastupnici upravnih tijela, zdravstveni stručnjaci i organizacije za migrante također se trebaju međusobno jače povezati. Kao npr. u Hamburgu, gdje živi velik broj ljudi porijeklom iz Afrike. Povjerenica za migrante, Isabel Said, odnedavno poziva i na stručne razgovore: ''Kako bi međusobno razmjenjivali što je uopće važno u pogledu senzibilizacije ili gdje postoje problemi u odnosu prema tim osobama.'' U Njemačkoj nedostaju savjetodavne ustanove koje pokrivaju ovo područje. One primjerice postoje u Francuskoj. Tamo suradnice često imaju istu migracijsku pozadinu kao i osobe kojima daju savjete.

U komunalnim zdravstvenim ustanovama francuski liječnici objašnjavaju roditeljima zdravstvene opasnosti i upućuju na kažnjivost ovih rituala. Genitalno unakaživanje prijavljuju policiji. ''U Francuskoj, Velikoj Britaniji, Švedskoj i Španjolskoj liječnici su obvezni to prijaviti. Do sada je u Francuskoj bilo već mnogo kaznenih procesa. Inače ni u jednoj drugoj europskoj zemlji nije bilo procesa'', kaže Göttsche.

'Pregled o neozlijeđenosti'

Francuska jedina od svih europskih zemalja ovaj zakon odlučno primjenjuje. Broj slučajeva genitalne unakaženosti zadnjih se godina uveliko smanjio. Ines Laufer, osnivačica nevladine organizacije ’Tast Force’ za djelotvornu prevenciju genitalnih unakaženosti, zahtjeva da liječnici budu obvezni prijavljivati ove slučajeve. Osim toga potaknula je raspravu o uvođenju tzv. 'pregleda o neozlijeđenosti'. Svake tri godine liječnica treba pregledati djevojčice čiji roditelji potječu iz Afrike, navodi Laufer: ''Ovaj je program preventivan, jer roditeljima od samog početka onemogućuje da dijete izlože opasnoti u zemlji podrijetla. Kao drugo, roditelje se dovodi pred zid. Ako roditelji odluče unakaziti dijete, moraju snositi i odgovarajuće posljedice.''

No preventivni bi pregledi stavili cijele etničke grupe pod neopravdanu generalnu sumnju, smatra njemačka savezna vlada, zbog čega još uvijek ne prihvaća ovaj prijedlog.