Glavno da je spektakularno

U mnogim metropolama svijeta stoje muzejske građevine koje su vrijedne posjeta i bez da se u njih ulazi. Njihova je arhitektura toliko impozantna da su u svakom turističkom vodiču uvrštene kao znamenitosti. 26 od tih građevinskih projekata izloženo je u düsseldorfskoj Umjetničkoj zbirci (Kunstsamlung NRW). Do 25. lipnja tamo se predstavljaju arhitektonski modeli, skice nacrta i video snimke projekata sa svih kontinenata svijeta. Renomirani umjetnici kao Daniel Liebeskind, Frank O. Gehry ili Renzo Piano u središtu su pozornosti izložbe, koja će u sljedeće tri godine ići na međunarodnu turneju.

Funkcionalnost u drugom planu

Spektakularne muzejske građevine imaju raznovrsnu arhitekturu: strše kao nasukani brodovi, izgledaju kao naddimenzionalni limeni valjci, skrivaju se pod zemljom, svojim vijugavim oblicima krovova oponašaju brežuljkasti pejzaž ili su pak fine filigranske tvorevine od čelika i stakla. Prošlo je vrijeme veličanstvene arhitekture koja ulijeva strahopoštovanje muzejskih zgrada građenih za vrijeme cara Vilima II. ili prije njega. «Mora se reći da se ovdje funkcionalnost muzeja postavlja u drugi plan, a slavi se spektakl arhitekture. A to posve sigurno ima veze s tim da su muzeji danas zapravo preuzeli mjesto crkvenih građevina» naglašava profesor Armin Zweite, direktor Zbirke umjetnosti u Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. On razvoj aktualnih muzejskih građevina smatra proturječnim. Upadljive promjene u protekla dva desetljeća imaju mnoge razloge. S jedne strane, novi muzeji igraju važnu ulogu kod davanja novog stila gradu. S druge pak strane, postavlja se načelno pitanje značaja muzeja u 21.stoljeću: «Jesu li oni instituti za istraživanje, arhivi ili ustanove sa zadatkom obrazovanja? Koja nam je ciljna publika? U proteklim se godinama pokazalo da i mnoge komune, pa i mnoge zemlje ciljaju na izgradnju muzeja, kreiranje muzeja, velike zbirke, prije svega da postave veliki, atraktivan znak.»

Obilježiti grad

U modelima, skicama i kompjuterskim animacijama 26 već postojećih ili tek planiranih muzeja u Europi, Aziji, Australiji i SAD-u, vidljiva su u potpunosti različita polazišta. Prikazuju se radovi Tadaoa Andoa, Franka O. Gehrija, Davida Chipperfielda ili Daniela Liebeskinda. Kod svih njih u prvom je planu – spektakularnost. «Dati gradovima neki veliki znak, koji je spektakularan, koji djeluje senzacionalno. Velik je uspjeh, kada o tome izvještava međunarodni tisak, sa slikama nove, neobične arhitekture koja izaziva opće zanimanje. Bibao-efekt je taj koji je izazvao takav razvoj prošlih godina» kaže Zweite.

Sve je počelo u Bilbau

U jesen 1997. Frank O. Gehry je baskijski oronuli industrijski grad Bilbao, na sjeveru Španjolske, svojom muzejskom građevinom učinio globalnim kulturnim turističkim središtem. Tim muzejom izgrađenim za Guggenheimovu zbirku, taj Amerikanac, zvijezda među arhitektima, zaista je u graditeljstvu prouzročio «boom» bez premca.
U susjednoj je Francuskoj, tamošnji vodeći arhitekt Jean Nouvel imao u planu monumentalnu muzejsku građevinu. Zgrada u sjeni Eifelovog tornja posvećena je prvim umjetnostima narodima Afrike, Oceanije i stare Amerike i trebala bi biti otvorena za nekoliko tjedana. Pri tome, ne moraju biti uvijek veliki muzeji ti koji bude novu pozornost za gradove, udaljena mjesta ili zapuštene industrijske zone.

Primjeri iz Njemačke

U vestfalijskom mjestu Bramsche, u muzeju i parku Kalkriese bit će postavljen prikaz bitke kod Varusa. Arhitekt iz Luzerna, Gigon Guyer na povijesnom će mjestu sa zahrđalim čeličnim pločama prikazati put marša Rimljana, a uskim stupovima tijek germanskog bedema. Raskoši nema, zgradu nalik na karton s fasadom zemljane boje prije svega određuje funkcionalnost.
Drugačija je Pinakoteka moderne, koju je Stephan Braunfels sagradio za München. Na sjecištu stare i nove pinakoteke koncipiranih kao monumentalne građevine, Pinakoteka moderne ima sve što odlikuje moderan muzej, kaže Armin Zweite: «Danas u muzeju trebate «shop», trgovinu. Trebate funkcionalnu garderobu, restoran, to je minimum. Zatim, po mogućnosti park sa skulpturama i rekreativnim površinama, dječje igralište, prostoriju za čuvanje djece, sve to danas pripada modernom muzeju. Društvo se razvilo, pa i muzej mora na izvjestan način reagirati.»
Modeli postojećih ili planiranih muzeja na düsseldorfskoj izložbi prikazuju nažalost nedovoljno kako se te građevine uklapaju u gradski prostor ili dotični pejzaž. To otežava razumijevanje za neke neobične koncepte i postavlja u prvi plan samo optički dojam.