"Glavom kroz zid" kao opera
3. prosinca 2008
Veliki filmski hit prebaciti na kazališne daske i od svega još učiniti operu, zadatak je to koji nosi u sebi golemi potencijal rizika. Redatelj Michael Sturm i skladatelj Ludger Vollmer nisu ga se libili. Ovaj potonji u tu svrhu se upustio u pravu malu studiju turske glazbe na listu mjesta - u Istanbulu. Uspjelo mu je, slažu se kritičari, stvoriti jedinstveni, originalni zvuk koji se može zahvaliti kombinaciji klasičnog orkestra i tradicionalnih turskih instrumenata. Opera "Glavom u zid" u bremenskom kazalištu Neues Schauspielhaus napravljena je prema istoimenom filmu njemačkog redatelja turskog porijekla Fatiha Akina koji je dobio Zlatnog medvjeda na Berlinalu 2004. godine a bavi se problemom emancipacije druge generacije njemačkih Turaka. Prema mišljenju redatelja Vollmera, riječ je o priči koja "ima snagu antičke drame" i plete se oko "njegove životne teme": potrage ljudi za indentitetom.
Ljubavna priča s filmske trake prebačena na pozornicu
U središtu opere, kao i filma, je ljubavna priča između djevojke turskih roditelja odrasle u Njemačkoj Sibel i Cahita. Oboje prilikom svog prvog susreta iza sebe imaju pokušaj samoubojstva. Mlada djevojka nagovara puno starijeg Cahita da se vjenčaju "pro forma" samo da bi se oslobodila stega svoje tradicionalne obitelji i da bi mogla započeti novi, moderan život. Uskoro se, međutim, među njima budi kemija...
Mnogi kritičari smatraju da je prebacivanje grubog jezika i scena nasilja iz Akinovog filma problematično i da se takvom izazovu redatelj nije pokazao doraslim. Drugi pak smatraju da je upravo u tim kontrastima - finog kazališnog ambijenta i grube stvarnosti na sceni, turskog popa i klasičnog orkestra draž ovog muzičkog eksperimenta. Cijeli projekt trebao bi, u proširenoj verziji, trebao biti realiziran i 2010. u štutgartskoj Državnoj operi. (sz, agencije, dd)