Godinu dana nakon otvaranja pregovora

Hrvatska je očekivala da će u prvih šest mjeseci otvoriti osam poglavlja, a bit će godinu dana da se otvorilo samo jedno jedino poglavlje i to ono o znanosti i istraživanju. Pri tom je riječ o vrlo lakom i jednostavnom poglavlju. Pitali smo sve i među državama članicama, u Europskom vijeću, pa čak i u Europskom parlamentu je li to možda rezultat promjene kriterija Europske unije, međutim, svi naglašavaju da se kriteriji nisu promijenili. Oni su ostali isti i za Hrvatsku i za sve ostale, no ono što se promijenilo jest način pregovora i zato Hrvatska na neki način ispašta ili plaća cijenu pogrešaka koje je Europska unija učinila u prošlim krugovima proširenja. Naravno, može se očekivati da će do ubrzavanje procesa pregovora doći nešto kasnije, jer ako se nastavi ovakvim tempom, Hrvatska ne bi ušla u EU ni za 20 godina. Zato se ovo sadašnje kašnjenje na početku, nastalo zbog uvođenja dodatnih mjerila za otvaranje pojedinih poglavlja, može pretvoriti u prednost, ako će u kasnijoj fazi doći do ubrazavanje pregovora.
Osim ispunjavanja kriterija tu je i nešto što ne predstavlja dodatni uvjet Hrvatskoj, ali je itekako uvjet Europskoj uniji, a to su takozvane apsorpcijske sposobnosti Unije za prijam novih članica. Lijepo se moglo iščitati iz izjave predsjednika Europske komisije Barrosa da Europska unija neće moći primiti ni Hrvatsku niti bilo koju drugu zemlju u članstvo ako u međuvremenu ne reformira svoje institucije, ako ih ne uskladi s potrebama daljnjeg proširenja Europske unije.

Barrosove izjave zabrinule Hrvatsku i regiju?

Barrosove su izjave možda zvučale pesimistično za sve zemlje, no Komisija pojašnjava kako očekuje da bi se provedba institucionalnih reformi mogla završiti do kraja 2008. godine. To znači da bi Hrvatska, ukoliko do tada ispuni sve uvjete i završi pregovore, mogla ući u Europsku uniju odmah nakon toga. Dakako, cijela rasprava unutar Europske unije o proširenju i reformi europskih institucija ne ide u prilog ni snagama u Hrvatskoj koje žele ubrzati reforme i ovo bi moglo imati negativne posljedice za hrvatsku vlast i motivaciju za nastavak reforme.

Što Hrvatska sada mora učiniti?

Hrvatska bi, uz pozornost koju daje samim pregovorima - u kojima s hrvatske strane sudjeluje više od 2000 ljudi kako smo jučer i danas čuli od hrvatskog izaslanstva u Europskom parlamentu u Bruxellesu – trebala posvetiti veću pozornost diplomatskim aktivnostima u zemljma članicama Europske unije kako bi i kod tih zemalja povećala potporu. Velika je razlika između Hrvatske i Turske i u percepciji europskih građana. Tako na primjer, većina građana Europske unije želi radije vidjeti Hrvatsku u Uniji nego što to žele sami hrvatski građani. Umor od proširenja za Europsku uniju tako ne bi mogao biti argument za odugovlačenje pregovora s Hrvatskom.
Izjave slovenskog liberalnog zastupnika u Europskom parlamentu Jelka Kacina ponovno su izazvale debate o datumu hrvatskog ulaska u Europsku uniju. Međutim, kako se god stvari okrenu, 2009. godina koju si je Hrvatska postavila kao cilj za ulazak u Europsku uniju teško će se ostvariti. U zajedničkoj deklaraciji Europske unije i Zagreba, Hrvatsku se doduše ohrabruje da do lipnja 2009. uđe u EU kako bi njezini građani sudjelovali na izborima za Europski parlament.

2009. ili 2014.?

No, u EU kažu da ako Hrvatska do kraj ispuni sve kriterije i provede sve reforme, prije svega borbu protiv korupcije, ali i uvođenje reda u pravosuđe, tada – kao što je to naglasio i povjerenik za prošenje Olli Rehn – u tom slučaju Hrvatska može očekivati ulazak u Uniju prije kraja ovog desetljeća, dakle 2010. godine, a ne najranije 2012., ili čak 2014. kao što to navodi Slovenac Kacin. I hrvatska je ministrica vanjskih poslova Kolinda Grabar Kitarović u Bruxellesu diplomatski odgovorila na Kacinove izjave: «Nema potrebe komentirati privatne stavove pojedinaca. Mislim da stajališta Europske komisije i Europske unije, većine dužnosnika i europskih građana dokazuju da potpora za hrvatsko članstvo postoji, a ja vas uvjeravam da će Hrvatska biti spremna za članstvo do kraja ovoga desetljeća, do 2009. godine, kako smo to predvidjeli. Naravno, nadamo se da će i EU sa svoje strane održavati dinamiku tog procesa. Vjerujemo da EU ima tu snagu donijeti potrebne institucionalne promjene, a mi sa svoje strane imamo snagu i voljni smo i spremni odraditi taj proces maksimalno učinkovito kako bismo se što bolje pozicionirali kao buduća članica Europske unije i kako bi se doista odradilo ono što je najbitnije u cijelom procesu, a to je da buduće članstvo bude prije svega na korist hrvatskim građanima i njihovom životnom standardu».