Godisnjica irackog rata

"Kada smo pokrenuli ovu inicijativu u zakladi Peter Weiss nismo mogli ni slutiti koliko ce se autora i institucija odazvati sirom svijeta...veceras se ovaj isti tekst cita od Kalkute preko Berlina do Los Angelesa, u vise od 40 gradova"- tako je sef berlinskog literarnog efstivala koji svake jeseni takodjer okuplja autore iz cijelog svijeta, poceo berlinski skup "protiv politicke lazi"- na trecu godisnjicu irackog rata, sinonima najdrasticnijih posljedica koje moze imati takva politika. Zato je na svim skupovima u cijelom svijetu te veceri citan i isti tekst- esej Eliota Weinbergera pod naslovom "Sto sam cuo o irackom ratu..."

"11. Septembra 2001, sest sati nakon rusenja newjoskih tornjeva cuo sam kako Donald Rumsfeld kaze- cuo sam da Condoleca Rice kaze- kako da se stvori mogucnost da se iz toga izbije kapital...17. septembra sam cuo da je predsjednik potpisao strogo tajni dokument o planovima Pntagona...cuo sam da su mrtvi deseci iranskih civila...cuo sam kako Colin Powell kaze..."

Weinbergerov tekst je neopregledno nizanje onoga sto je autor cuo, bez komentara ili ikakvih njegovih intervencija...cinjenice i citati koji bolje od ikakve analize otkrivaju tok dogadjaja, eskalaciju, nekriticnost medija, krsenje ljudskih prava u Iraku- sve ono u sto vodi politicka laz...iako se za koristenje te metode ne moze optuzivati samo Bushova administracija, kako je upozorio njemacki pisac Peter Schneider:

"Sve ovo sto kazemo ne znaci da se pogresno ponasanje moze predbaciti samo americkoj strani a da smo mi nepogresivi...vjerujem da i mi zapadni Evropljani i Nijemci zivimo u svijetu politickih neistina, zivimo u razlicitim zatvorenim informativnim svijetovima- ali ja sam vec jednom i napisao da je bolji svijet onaj u kojem se moze reci istina..." Medju stotinjak pisaca iz cijelog svijeta koji su potpisali proglas o osudi politicke lazi je iz Hrvatske Srecko Lipovcan a iz Srbije Bora Cosic koji je i sudjelovao na berlöinskom javnom citanju. Njegov se tekst odnosio na kulturu politicke lazi na Balkanu, zu aktualni osvrt na sprovod Slobodana Milosevica gdje se pitanje istine postavljalo razlicito - da li je ona bila na strani onih koji su ga ispracali sa suzama ili kod onih koji su mu u javnoj osmrtnici zahvalili za patnje i zlo koje im je donijela njegova vlast. A na kraju je pisac iz Beograda pokazao i razumjevanje za tezak zanat politicara:

"Nemam nameru da nipodastavam profesiju politicara ako kazem da izostavljanje
istine u svakodnevnom opstenju ovih ljudi cini sastavni deo njihovog posla.
Jer kada bi svako od njih neposredno iznosio ono sto misli, kako misli, pa
napokon kako stvari stoje, propala bi ne samo njegova osobna karijera, no bi
to bio znak smaknuca citave ove struke. Govorenje neistine ili onoga sto
govornik zapravo ne misli, jedna je od vestina kako da se do neke jedva
dostizne istine svejedno dodje, makar ovakvim zaobilaznim i pomalo cudnim
putem."

Sredstva su slaba ali tekstovi Weinbergera i ostalih su jaki, oni razotkrivaju politicku laz i time oduzimaju politicku legitimaciju irackom ratu, koji ce odnijeti mnogo vise zrtava nego sto se tvrdilo, stajati mnogo vise novaca ... i nazalost, ovdje cemo se vidjeti opet za godinu dana jer znamo da njegov kraj nije na vidiku."