Gondole i haljine za tipične Europljanke

Muzej europske kulture osnovan je 1999. godine, a nastao je takoreći iz dvije institucije: tada stogodišnjeg Etnološkog muzeja i Europske zbirke muzeja za etnologiju koje su mu poklonile svoje kolekcije predmeta iz 18. i 19. stoljeća. Izlošci iz sadašnjeg, suvremenog vremena, sakupljani su prvenstveno tijekom proteklih dvadeset godina. No, obzirom na izuzetne promjene u društvu kao i na najnoviji politički i gospodarski razvoj, suradnici Muzeja europske kulture u Dahlemu ( koji bi se jednom trebao preseliti na Humboldtov forum u središtu Berlina) , su posljednje dvije i pol godine iskoristili i za osmišljavanje novog koncepta, postavljanje novih naglasaka i smjernica u njegovoj najnovijoj postavi. U kolikoj mjeri se nju može označiti uspjelom – mišljenja su podijeljena.

„Ono što ni u kojem slučaju nismo željeli biti je „politički“ ili neki „europski muzej“. Nije nam bilo važno da prikažemo europsku kulturu kao jedinstvenu, već da ponudimo postavu različitih europskih generacija, religija i kultura“, kaže direktor Muzeja Konrad Vanja. On dodaje da je zapravo njihova polazišna točka bila interakcija i činjenica da profitiramo najčešće u trenutku kada prelazimo granice, kad stupamo u kontakt s drugima, onima koji žive u susjednim zemljama i regijama.

Trgovina, putovanja, mediji i migracija

Prikazati na jednom mjestu, na oko 700 kvadratnih metara prostora raznovrsnost europske kulture nije bila nimalo jednostavna zadaća. No, kako kažu kustosice Muzeja, Elisabeth Tietmeyer i Irene Ziehe, upravo je u tome ležao i poseban izazov. Stalna postava pod naslovom „Kulturni dodiri - život u Europi“, podijeljena je u nekoliko međusobno povezanih dijelova. Prvi dio koji nosi naziv „Trgovina, putovanja, mediji i migracija“, započinje „Venecijom“. Ovdje se mogu vidjeti svečane odore i jedna crna, bogato ukrašena gondola – simbol trgovine i putovanja. No, sistematsko širenje vojne moći Venecije koja je stoljećima dominirala Sredozemljem, nažalost se nigdje ne spominje. Manjak dodatnih informacija kustosice objašnjavaju jednostavnim nedostatkom prostora.

No, osim „Venecije“, upravo na ovom prvom dijelu izložbe ( posvećenom Migraciji ) posjetiocu će u oko upasti još jedan detalj. Riječ je o izlošku velikih dimenzija koji prikazuje ražanj za kebab – u ovom slučaju simbol kulinarske migracije i promijenjenih navika prehrane. „To je živi dokaz o međusobnom utjecaju raznih kultura“, objašnjavaju kustosice ovaj u najmanju ruku banalni primjer suživota različitih kultura.

Haljine kao izraz identiteta

Srećom, ostatak stalne postave Muzeja za europsku kulturu posjetiocima ipak nudi štošta zanimljivog. Tako u dijelu pod naslovom „Identitet“ može se vidjeti razna odjeća; od ručno izrađenih tradicionalnih nošnji koje oslikavaju lokalne i regionalne kulturne identitete, pa sve do „konstrukcije“ nošnje kakvu bi mogli nositi suvremeni „Europljani i Europljanke“. Berlinski modni dizajner, Stephan Hann, izradio je naime upravo za ovaj Muzej, dvije serije haljina i to iz različitih materijala.

Tako se primjerice na rukavima haljina mogu vidjeti zemljovidi europskih zemalja, na majicama su oslikane riječi europske himne dok kao dugmad na košuljama i hlačama služe čepovi na bocama piva, sakupljeni također u državama širom Europe. Iako niti ovaj izložak ne djeluje naročito originalno ili duhovito, umjetniku je ipak uspjelo, kako kaže Irene Ziehe „ izraditi nešto što u sebi ujedinjuje razne regionalne utjecaje u jednu cjelinu“.

Adventski i muslimanski kalendari

Jednu cjelinu za sebe čini na izložbi i dio posvećen religiji. I ovdje je očito nedostajalo prostora – naime u samoj jednoj vitrini izloženi su svi simboli raznih vjeroispovijesti; od križeva katoličke, evangeličke i pravoslavne crkve, preko židovskih svijećnjaka pa sve do apstraktnih predstavljanja islama. Pored tradicionalnog kalendara za Advent nalazi se i muslimanski Ramazan kalendar.

Sve u svemu, može se reći da je novootvoreni Muzej europske kulture vrijedan posjete, ali uz napomenu da se uz vrijeme sa sobom mora donijeti i poveća doza strpljenja kako bi se otkrili ili uočili detalji koji se na prvi pogled vrlo često ne mogu primijetiti.

Autor: Christiane Kort, agencije / Ž.Telišman

Odg.ured: A. Šubić