Gotovo nemoguća misija za "Trojku"

Ali iako pregovori formalno tek sutra počinju - u Beogradu a dan kasnije u Prištini, njegova zadaća nije nipošto lagana. Do sada se praktično nisu čule niti naznake da bi jedna od strana odstupila od svojih nepomirljivih stavova: za Beograd je Kosovo provincija u Srbiji i prema međunarodnom pravu, tu se nema što raspravljati osim o pravima koje bi Kosovo imao u okviru Srbije. Rusija također dijeli to stajalište ali niti nekima u Europi nije draga pomisao da međunarodna zajednica praktično odlučuje o sudbini dijela nečjeg teritorija, osobito među zemljama u kojima također postoje neke etničke skupine koje teže nezavisnosti, poput Španjolske ali i Rumunjske ili Slovačke. Sa druge strane niti kosovski Albanci niti drugi zapadni političari - uključujući američkog predsjednika - nisu zaboravili da je trenutno 17.000 vojnika NATO saveza na Kosovo i došli nakon zločina i egzodusa. Utoliko na primjer Bekim Krasnići sa Kosova Polja ne razumije okolišanje političara: "Sve što čine Europljani je provokacija. Jednom će ljudima dojaditi i onda će poluditi. Ništa drugo se ne može očekivati. Mi želimo našu slobodu. To što zaslužuje svaki čovjek. Ako nam ne daju našu slobodu, onda ćemo je sami uzeti."

Međuetnički sukobi na Kosovu 2003 utoliko su bili tek predigra onoga što bi moglo tako uslijediti - i utoliko ni Ischingeru niti njegovim kolegama ne preostaje niti mnogo vremena - glavni tajnik UN-a Ban Ki Moon očekuje odgovor do 10. prosinca - ali niti mnogo mogućnosti: zapravo jedino o čemu se do sada nije pregovaralo jest fizička podjela područja Kosova gdje bi se dio gdje bi se Srbi predstavljaju većinu priključili Srbiji. Ischinger je potpuno svjestan težine zadatka kojeg je preuzeo, ali isto tako naglašava: "Mi - međunarodna zajednica, nudimo Beogradu i Prištini možda posljendju priliku da dođu do rješenja dogovorom. Ako se postigne uspjeh, to će biti njihov uspjeh, a ako ga ne bude, tada će oni biti koji nisu uspjeli."