Grafiti kao urbana umjetnost

Maxi Kretzschmar iz Leipziga godinama je na putu do škole prolazila pored jedne fasade na kojoj je sprejem bila naslikana Djevica Marija. Mala djevojčica je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća bila fascinirana tim grafitom. Tijekom godina on je nestao pod plakatima i Maxi je zaboravila tu sliku. No, kada je u siječnju 2012. ponovo prolazila istom ulicom, na fasadi kuće visio je jedan razderani plakat. Iza njega je prepoznala glavu Djevice Marije. Netko drugi taj grafit ne bi ni primijetio, ali Maxi Kretzschmar je u međuvremenu navršila 28 godina i postala kulturna menadžerica. Ona, među ostalim, organizira i međunarodni festival urbane umjetnosti IBUg. I kada je s fasade skinula cijeli plakat, postalo joj je jasno da se iza njega nije skrivalo uobičajeno šaranje po zidovima.

Ta Djevica Marija je slika "Žena s djetetom" francuskog umjetnika Xaviera Proua, zvanog Blek le Rat. Njega se smatra utemeljiteljem "stencilinga", tehnike pri kojoj se za slikanje grafita upotrebljavaju šablone. Blek le Rat je tu metodu počeo koristiti 1981. godine. Za njega su njegovi likovi oruđe za komunikaciju: "Kad god ih naslikam na zid, imam osjećaj da sam u gradovima koje sam posjetio ostavio i dio sebe." I tako je dio njega ostao i u Leipzigu.

Grafit kao dokaz ljubavi

U međuvremenu je "Žena s djetetom" stavljena na popis spomenika kulture u njemačkoj saveznoj pokrajini Saskoj, što je svojevrsna senzacija. Jer, na taj popis obično dolaze djela iz prošlih epoha, a odluke o tome se donose u dugotrajnim procesima. U slučaju Bleka le Rata stručnjacima je bilo potrebno samo tri mjeseca da dođu do zaključka: tu se ne radi o nagrđivanju fasade, nego o umjetnosti iz postkomunističkog doba.

No, Madona iz Leipziga ne svjedoči samo o političkim promjenama na istoku Njemačke, nego i priča o jednoj velikoj ljubavi. Blek le Rat je početkom 90-ih godina dobio poziv sa Sveučilišta u Leipzigu da na jednoj sveučilišnoj zgradi izradi slike. On je iskoristio tu priliku i za stvaranje grafita po gradu. "To je bilo doba u kojem grafiti još nisu bili kažnjivo djelo", prisjeća se francuski umjetnik. Svoju Madonu je posvetio Sybille, djevojci koju je upoznao u Leipzigu. Danas je već 20 godina oženjen s njom i imaju 19-godišnjeg sina. Blek le Rat se nada da će taj dokaz njegove ljubavi biti očuvan i kaže da je to njegovo najstarije još očuvano umjetničko djelo.

Referendum o grafitima

S pitanjem kada su grafiti umjetnost pozabavili su se i stručnjaci u Aachenu. Tamo je umjetničkim djelom proglašen grafit "Zaljubljeni par" Klausa Paiera. Stručnjakinja Monika Krücken kaže da je, na žalost, danas ostalo sačuvano vrlo malo Paierovih slika s političkom porukom. Ona objašnjava da su se i u Aachenu o grafitima vodile kontroverzne rasprave. No, isto kao i u Leipzigu, brzo se došlo do zaključka da se ne radi o šaranju po zidovima nego o umjetnosti.

Do istog su zaključka došli i stručnjaci u drugim zemljama kada se radilo o konkretnim grafitima. U švicarskom gradu Zürichu se na popisu spomenika kulture našla slika "Undine" umjetnika Haralda Naegelija, a u Velikoj Britaniji u Bristolu čak je proveden referendum treba li očuvati slike svjetski poznatog uličnog umjetnika Banksyja. Građani su odlučili da treba.