1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Grcka umjetnost - Gallery Walk za vrijeme odrzavanja Olimpijade

Holger Hettinger13. kolovoza 2004

Pojam "grcka umjetnost" oduvijek je bio vrlo sirok, no najpoznatiji u tom kontekstu su slikari kicc prizora zalaska sunca u luci Pireja. No paralelno s tom folkloristickom tradicijom, u Grckoj stasa i jedna mladja, samovjesnija generacija umjetnika koja zeli svoj dio kolaca na medjunarodnoj umjetnickoj sceni.

https://p.dw.com/p/9Zlv

U Grckoj te dvije tradicije vec neko vrijeme egzistiraju paralelno, no povodom Olimpijade grcki galeristi odlucili su nastupiti zajedno u projektu pod nazivom "Gallery Walk" i prikazati stanje u suvremenoj grckoj umjetnosti.

Cak i kad je rijec o umjetnosti, sve se ipak vrti oko sporta. Na video instalaciji "FIFA 98" umjetnika Dimitrisa Ioannoua i Dimitrisa Foutrisa vide se dva mlada muskarca kako sjede na sofi i igraju video igru, krajnje koncentrirani i napeti. Oci su im fiksirane na ekran i jedan na drugog ne obraca ni najmanju pozornost. Ova instalacija u galeriji Ileane Tounte mogla bi predstavljati simbol suvremene umjetnosti u Grckoj: jedni sjede pored drugih, no svatko se bori sam za sebe.

"Setnja po galerijama" - Galery Walk - to je naziv inicijative koja bi grcke umjetnike trebala izvuci iz izoliranosti u kojoj se nalaze. Glavna ideja tog projekta je da najvaznije grcke galerije zajednicki za vrijeme trajanja Olimpijskih igara prikazu stanje u grckoj umjetnosti. Ideju za taj projekt dala je Maria Panayides: "U tu su inicijativu ukljucene 23 galerije, a neke od njih prikazuje vise od 20 umjetnika, tako da se moze vidjeti veliki raspon suvremenog stvaralastva. Predstavljeno je slikarstvo, video umjetnost i fotografija. "

Moglo bi se pomisliti - 23 galerija u 5-milijunskom gradu zajednicki izdaje jednu brosuru - je li to bas nesto posebno? Odgovor glasi : za Grcku, odnosno Atenu to je i te kako znacajno, jer na grckoj umjetnickoj sceni galerije ne pokazuju veliki interes za zajednicke projekte. Dugo je godina umjetnickom scenom dominirala skupina starih lisaca, kojima je dobro poznati folklor bio vazniji od umjetnicke inovacije. Osim toga, umjetnici, kolekcionari i muzeji su vrlo nepovjerljivi jedni prema drugima. Takvo se stanje vrlo polako mijenja, istice galeristica Ileana Tounta: "To je tek sada pocelo. Prije deset godina nismo imali cak ni jedan muzej suvremene umjetnosti. Tada je postojala samo jedna sacica kolekcionara koja se kretala na medjunarodnoj sceni, a galerije su izlagale samo nekolicinu stranih umjetnika. Stvari su se pocele mijenjati tek prije nekih desetak godina."

Kad se krene u setnju po galerijama mogu se s jedne strane vidjeti uobicajene stvari - dobro poznati folklor: realisticko slikarstvo s laganim modernistickim akcentima u poznatim jarkim bojama - neka vrst vremeplova u 20-te godine 20. stoljeca. No, moze se dozivjeti i kojekava iznenadjenja, a cesto je i vec sam obilazak galerija pravi dozivljaj. Galerija Ileane Tounte nalazi se iza sredisnjeg nogometnog igralista, neposredno uz ozloglaseni blok za navijace. Iza prasnjave industrijske fasade otkriva se jedna svijetla, prozracna galerija -

"Ovo je skupna izlozba pod nazivom "Pripitomljeni izvanzemaljac". Tu prikazujemo iskljucivo mlade umjetnike na pocetku njihove karijere, tako da posjetitelji mogu steci dojam sto se slijedecih godina moze ocekivati od grcke umjetnosti, " pojasnjava Ileane Tounte.

Ovi mladi umjetnici sve su samosvjesniji i zele svoj dio kolaca. Jedini je problem u tome sto radovi mladih umjetnika iz Atene izgledaju u nacelu potpuno isto kao i radovi mladjih umjetnika u drugim europskim zemljama. Globalizacija je zahvatila i umjetnost. U Ateni se vec 11 godina odrzava sajam umjetnosti, na kojem se izlazu novi umjetnicki trendovi. Na taj nacin grcka umjetnost moze biti prikazana i van granica vlastite zemlje jer se jedino na taj nacin moze predstaviti siroj publici. "Grcka nije u sredistu zbivanja, vec prilicno po stani. Najvaznije je pokrenuti umjetnike da svoju umjetnost prikazu i izvan svoje zemlje i da putuju," kaze Ileane Tounte.

"Galery Walk " mozda i nije pocetak nekog zanosnog prijateljstva, ali je moguci pocetak jednog povezivanja kolekcionara, umjetnika i galerista- povezivanja koje je u drugim europskim zemljama u posljednjih 50 godina nesto sasvim normalno.