Groblje za atentatore na rubu Kabula

Radi se o mjestu na kojem nema utjehe. Tu i tamo dopru uzvici djece koja se igraju u blizini, kao podsjetnik na život. S neba se pak sručuje grmljavina zrakoplova koji prolaze točno iznad groblja.

Inače vlada tišina. Mrtva tišina. Na rubu glavnoga grada Kabula leže tijela onih koji su si odlučili sami oduzeti život. I pri tome sa sobom u smrt povući i mnoge druge. "Ovamo dovoze uglavnom ljude zamotane u plastične vreće i onda ih pokapaju", kaže Bashir koji živi nedaleko ovoga groblja. On se navikao na to da se ovamo, često u kolima hitne pomoći, dovoze uglavnom raskomadani posmrtni ostaci atentatora i potom pokapaju. Bez bilo kakvih svečanosti, bez nazočnosti članova obitelji.

Jesu li zaslužili pogreb?

"Ovamo nitko ne dolazi u posjet", nastavlja Bashir. Članovi obitelji vjerojatno se boje da bi s vlastima mogli imati problema. A pravi grob ne bi mogli niti pronaći. Tu su deseci kamenih ploča koje vire iz suhe afganistanske zemlje. Bez natpisa, bez datuma. Atentatori nakon smrti ostaju bezimeni i - sami.

"Mrzim napadače samoubojice", kaže Hadiullah. Ovaj mladi muškarac radi kao grobar. Dok susjed Bashir smatra da i atentatori, unatoč svemu, zaslužuju pokop po muslimanskim običajima, Hadiullah je upravo suprotnog mišljenja. On ne želi podizati grobove samoubojicama koji su istovremeno i ubojice drugih.

U očekivanju mira

Samoubilački napadi nisu nikakav afganistanski izum. Na početku međunarodnog angažmana u načelu ih nije bilo. Sve dok Al Kaida nije u zemlju uvezla ovu smrtnu praksu. Danas su napadači samoubojice postali oružje u rukama ekstremista. Talibani ne prezaju ni od toga da među takve samoubojice i hodajuće bombe regrutiraju i djecu. Naravno da si Bashir priželjkuje da sve to konačno prestane. Same atentate on smatra strašnim. No ni o stranim snagama nema baš najbolje mišljenje: "Oni noću provaljuju u afganistanske kuće i pretražuju ih. To je u protivnosti s afganistanskom kulturom."

Dodaje da samo želi da zavlada mir. Ali njegova je zemlja u ovom trenutku daleko od toga. No što bi bilo kad bi atentatori znali da će dijelovi njihovih raskomadanih tijela biti razbacani na jednom od najotužnijih mjesta u Afganistanu? Vjerojatno to ne bi ništa promijenilo. Jer ekstremisti su im obećali da će nakon smrti završiti u raju.