"Halo, halo! Sretan 150. rođendan!"

Koliko god da današnji svijet ne možemo zamisliti bez telefona, naziv predavanja kojim je Reis pozvao građanstvo Frankfurta na Majni na predstavljanje svog izuma jedva da je ikome dao naslutiti kako počinje novo, informatičko doba: "O presađivanju tonova na željenu udaljenost posredovanjem galvanske struje". Ni prve riječi koje je tada tek 27-godišnji izumitelj poslao kroz žicu pred zapanjenim pukom ne spadaju baš u antologiju velikih mudrosti: "Konj ne ždere salatu od krastavaca." Konačno, ovakva besmislena rečenica je služila samo zato da bi se dokazalo kako nije riječ o - prevari.

Nije doživio procvat svog izuma

Telefon mladog izumitelja iz Friedrichdorfa u njemačkoj pokrajini Hessen nije baš izgledao naočito: slušalicu je istokario od drveta, a u njoj je postavio opnu od životinjskog crijeva na koju je postavio elektrodu. Povrh toga, povijesno predavanje u Frankfurtu nije još izazvalo revoluciju i iz drugog razloga: problem je bio u tome što se mladi izumitelj nije dosjetio da ovaj efekt prijenosa glasa putem žice može funkcionirati i u oba smjera. Drugim riječima, Reisov telefon je samo prenosio glas s jednog mjesta na drugo.

Johann Philipp Reis na žalost nikada nije doživio procvat tehnologije koju je sam izmislio: umro je od tuberkuloze sa samo 40 godina, samo dvije godine prije nego što je i Alexander Graham Bell u Americi 1876. predstavio svoj patent "govornog telegrafa". Nakon toga se ovaj izum širio upravo vrtoglavom brzinom: samo pet godina kasnije je otvorena prva telefonska mreža u Berlinu koja je doduše brojala tek 48 sudionika.

Treba reći da nije potrajalo dugo i da zazvoni telefon u Zagrebu: iste, 1881. godine je uvedena zračna telefonska linija između Građevnog ureda gradskog Poglavarstva s preko tri kilometara udaljenom Vodovodnom strojarnicom. Zapravo su radovi počeli već 1880., ali su morali biti prekinuti zbog razornog potresa koji je te godine pogodio Zagreb.

Planetarna komunikacija

Telefonske mreže su nicale po čitavoj planeti, a već u 19. stoljeću su se pojavile i prve telefonske govornice. Veoma brzo je postao problem telefonskim operaterkama pamtiti sve korisnike - inače, to je jedno od prvih zanimanja gdje su se radije zapošljavale žene nego muškarci. Smatralo se da su žene smirenije, a baratanje s brojnim žicama i priključcima pomalo je i nalikovalo na štrikanje. No već 1889. je Almon Brown Strowger izumio brojčanik na telefonu i broj korisnika je od onda praktično postao neograničen.

I dok danas stalno provjeravamo naš mobitel i ljutimo se zbog globe koje plaćamo zbog telefoniranja u vožnji, tko kaže da je mobilna telefonija izmišljena tek nedavno? Još 1918. su u kompozicijama njemačkih željeznica eksperimentirali s pokretnim telefonima, a od 1926. je i taj luksuz omogućen putnicima Reichsbahna. Doduše, samo na relaciji Hamburg-Berlin - i samo putnicima 1. razreda.

Jer telefon je svoje prve dane redovito proživljavao kao čisti luksuz kojeg si malo tko može priuštiti. Tako je to bilo prvih dana "fiksne" telefonije u 19. stoljeću, ali i 1992. kada je u Njemačkoj počela s radom prva digitalna mreža mobilne telefonije. Tada, prije jedva dvadesetak godina, malo koji tinejdžer je mogao i sanjati o slanju sms-a vlastitim mobitelom. Prvi uređaji su tada koštali oko 3.200 njemačkih maraka.

Autor: A. Šubić (agencije, Hrvatski Telekom)

Odg. ured: A. Jung-Grimm