Heinrich Böll - Zaboravljeni autor čuvenih naslova
17. srpnja 2010
Ovih se dana (16.07) navršilo 25 godina od smrti njemačkog nobelovca Heinricha Bölla. Zapravo su ga "kao autora zanimale samo dvije teme: ljubav i religija". Iz tog su interesa nastala najčitanija književna djela njemačke posljeratne povijesti.
Vojnik Wehrmachta protiv svoje volje
Rođen je 21. prosinca 1917. u Kölnu kao sin tesara. Završio je gimnaziju, učio za knjižara i na kraju se upisao na studij germanistike. 1939. regrutiran je u Wehrmacht. Slijedi služba u Francuskoj, Poljskoj, Sovjetskom Savezu, Rumunjskoj i Mađarskoj. Svojoj supruzi Annemarie Cech, koju je oženio 1942. za jednog odmora kad su ga na kratko pustili s fronta, pisao je pisma s ratišta gotovo svakog dana. "Život je grozan, a rat, svaki je rat zločin. Ovih zadnjih mjeseci bijednog sukoba zauvijek sam postao apsolutni antimilitarist".
Böll je pokušavao sve kako bi se maknuo s fronta. Uporno je pisao molbe za otpuštanje, pokušavao se namjerno zaraziti, krivotvorio potvrde o bolestima. Svejedno ostao je u vojsci i u travnju 1945. pada u američko zarobljeništvo. U rujnu 1945. puštaju ga na slobodu. Konačno slobodan, proživljeno ne zaboravlja i tako je rat postao tema koja je odredila njegove rane radove.
Obrađivao je teme nacističke prošlosti (Bilijar u pola deset), kao i društevne probleme poslijeratne Njemačke (Gledišta jednog klauna). U djelu Grupni portret s damom obrađuje temu društvenog autsajdera.
Važni faktori njegove književnosti su Porajnje, otkuda potječe, i katolicizam. Njegovi su roditelji bili "anticrkveni katolici" a za sebe je jednom rekao da ga "katoličanstvo" obilježava kao i crnca boja kože. Službenu je crkvu bespoštedno kritizirao zamjerajući joj gubitak vrijednosti, autoritarne strukture i komercijalno razmišljanje. "Vrlo rano mi je postalo jasno da se religija ne može izjednačavati s crkvom", pisao je on.
Njegov obračun s njima
Najveće kontroverze je izazvao u doba histerije koju su izazvali teroristi RAF-a početkom sedamdesetih. U jednom se članku, objavljenom u Spieglu, zauzeo se za pravno ophođenje s uhićenim teroristima i predbacio žutom tisku da prejudicira situaciju. To je u tim medijima izazvalo pravu kampanju mržnje protiv njega. Predbacivano mu je da je duhovni pomagač terorista, a policija mu je čak u kući izvršila premetačinu.
On je iste godine (1972) dobio Nobelovu nagradu za književnost, a dvije godine kasnije pojavila se priča Izgubljena čast Katharine Blum, u kojoj se razračunao sa senzacionalističkim novinarstvom. Samo u Njemačkoj je ovo djelo prodano u šest milijuna primjeraka.
Kao predsjendik Međunarodnog PEN kluba sedamdestih godina je pomagao i sovjetskim disidentima Levu Kopelevu te Alekstandru Solženicinu, koji je kod njega neko vrijeme i živio.
Vjerna publika
"Dobri čovjek iz Kölna", "moralna instanca", "savjest nacije" - ovi nazivi kojima su ga častili zvuče podrugljivo gotovo jednako koliko i laskavo. Možda je upravo njegovo uporno socijalno i političko zalaganje razlog što je u javnoj svijesti danas u tolikoj mjeri izašao iz mode.
Vječni zviždač u jednom je trenutku ljudima postao opterećenje. No publika mu je ostala vjerna. Samo na njemačkom jeziku svake se godine proda više od 100.000 njegovih knjiga. U inozemstvu su mu djela prevedena na više od 45 jezika, među njima na arapski i na nekoliko kineskih dijalekata.
Autorica: Snježana Kobešćak (epd/ sz)
Odg. ur.: Z. Arbutina