1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Hip-hopom protiv Pjongjanga

Esther Felden/nk26. rujna 2014

Kang Čun-hjok je veliki borac. Njegovo oružje su stihovi i umjetnost. Ovaj rođeni Sjevernokorejac želi svijetu ukazati na tragični položaj svojih zemljaka. I to bez dlake na jeziku.

https://p.dw.com/p/1DKpx
Kang Čun-hjok
Foto: Citizens‘ Alliance for North Korean Human Rights

„Budi svoj!“ stoji na njegovoj majici. Na glavi crna bejzbol kapa. Kang Čun-hjok izgleda onako kako si prosječni građanin zamišlja jednog repera. 29-ogodišnjem studentu jedne umjetničke akademije u južnokorejskom Seoulu krajem godine izlazi i CD.

Mast iz pivskih trbuha

No ono što ovog studenta razlikuje od ostalih kolega na akademiji je njegova prošlost. Kang je izbjeglica iz Sjeverne Koreje i odrastao je pod režimom Kim Il-sunga i Kim Jong-ila. On dobro zna da je svaka kritika režima opasna i to i izvan Sjeverne Koreje. No unatoč tomu Kang želi istinu o svojoj zemlji podijeliti s drugima. „Ja želim raskrinkati sjevernokorejsku vlast za sve one zločine koje vrši nad vlastitim narodom. Građane se još uvijek javno pogubljuje, narod umire od gladi, mnogi koji žele pobjeći preko granice postanu žrtve trgovaca ljudima“, kaže Čun-hjok za Deutsche Welle. Mladom reperu u potrazi za istinom pritom niti jedno sredstvo nije pretjerano. On je tako u srpnju ove godine nastupio u jednom od popularnih televizijskih casting spektakala gdje je „odrepao“ pjesmu sljedećeg sadržaja: “Moja majka je dobila tuberkulozu radeći u rudniku. A vi ste uzeli novac i financirali vaše atomsko oružje. Uzmite radije mast iz vaših pivskih trbuha”, glasi jedan od rapova namijenjenih sjevernokorejskim političarima. “Na bojim vas se! Napadnite me! Zato sam ovdje“, poručuje reper preko južnokorejske televizije.

Život uz glad

Kang je doduše ispao već u drugom krugu casting-šoua, ali je zato našao producenta za svoj prvi CD. No glazba nije Kangovo jedino oružje protiv sjevernokorejskog režima. I mnogo prije nego što je započeo sa studijem slikarstva na akademiji u Seoulu, Čun-hjok je crtežima opisivao turobnu svakodnevicu u svojoj bivšoj domovini: prizori vojnika koji odvlače svoje žrtve, djece u prnjama ili najpoznatije djelo, slika jednog lica u kojem je jedno oko južno- a drugo sjevernokorejska zastava. Ova djela su prošlog mjeseca izložena na manifestaciji u organizaciji nevladine organizacije „Građanski savez za sjevernokorejska ljudska prava“. Djela svjedoče o nasilju, beznađu i gladi. Glad je, kako kaže Čun-hjok, nešto što ga prati od najranijeg djetinjstva koje je proveo u sjeveroistočnoj provinciji Sjeverne Koreje Hangjong. Sredinom devedesetih Kangova domovina je iznova bila pogođena glađu. Prema nekim procjenama samo je tada od gladi umrlo oko 200.000 građana. „1997. je cijela obitelj stalno gladovala. Tada se moj otac odlučio otići na radu Kinu. O tomu je znala samo moja majka“, priča danas Kang. Da je otac otišao u Kinu saznao je tek godinu dana kasnije nakon što im je policija priopćila da je glava obitelji uhićena prilikom povratka iz Kine.

Crtež Kang Čun-hjoka
Prizori puni tjeskobeFoto: Kang Chun-Hyok

Bijeg u Kinu

No, želja za slobodom oca je ponukala da još jednom pokuša bijeg preko sjeverne granice prema Kini. Ovaj put je trebala pobjeći cijela obitelj. Unatoč iznemoglosti od boravka u zatvoru, cijela obitelj s još nekoliko susjeda se u ožujku 1998. uputila prema Kini. No prelaskom preko granične rijeke Tumen strah i problemi nisu prestali. Izbjeglice iz Sjeverne Koreje u Kini žive u strahu. Što se pokazalo i opravdanim, jer je nakon tri godine u kuću upala policija i obitelj Čun-hjok odvela u zatvor. No nekako posuđenim novcem Kangova obitelj je potplatila čuvare u zatvoru koji su ih pustili na slobodu. Ali nakon ovog iskustva nitko više nije htio ostati u Kini. Preko Vijetnama i Kambodže obitelj se napokon 2001. domogla željenog cilja: Južne Koreje. Ovdje se Kang osjeća kao kod kuće. Jer za njega i njegovu obitelj Koreja je jedna domovina. „Iako su se građani sjevera i juga nakon desetljeća počeli razlikovati, to je ipak jedna nacija“, kaže Kang. Ipak ga, usprkos gladi i torturama, ponekad obuzme nostalgija za starim krajem, za prijateljima. Neki od njih su u međuvremenu i sami stigli do Južne Koreje Na susretima izbjeglica iz Sjeverne Koreje plač i smijeh su često pomiješani.

Kang kroz glazbu i umjetnost želi svoju izbjegličku priču ispričati na svoj način. „U početku je publika bila malo zbunjena i iritirana. No u međuvremenu su kroz moju glazbu i iskustva shvatili što se zaista događa u Sjevrnoj Koreji. I to mi daje podstreka da nastavim dalje“, kaže Kang. On još uvijek sanja o ujedinjenoj Koreji. Da na sjeveru njegov angažman baš i nije rado viđen vidi kao potvrdu da je na pravom putu. „Kada sjevernokorejske vlasti reagiraju na mene, to je nešto kao priznanje krivnje. To samo potvrđuje da je sve ono o čemu ja pričam kada je u pitanju Sjeverna Koreja ispravno“, zaključuje reper iz Seoula.

Kang Čun-hjok
Kang Čun-hjokFoto: Citizens‘ Alliance for North Korean Human Rights