Hotel njemačkog izgnanika i Nobelovca

Još uvijek se čuju pitanja, zašto je Thomas Mann - spisatelj koji je kao rijetko koji drugi tako točno znao pisati o Njemačkoj i ovdašnjim stanovnicima, uopće odabrao Sjedinjene Američke Države kao mjesto svog izgnanstva?

Jer njemački Nobelovac je još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća o Americi i Amerikancima, prilično s visoka, pisao kao o "lijepom, energičnom i civiliziranom dječjem narodu". Zašto je onda dospio upravo u hotel Bedford u 40. ulici, smještenoj između poslovne Lexington i pomodne Park Avenue?

Daleko i što dalje od nacista

Odgovor je veoma jednostavan: Thomas Mann se, kao i mnogi drugi bjegunci od nacista, više nije osjećao sigurno nigdje u Europi. Povrh toga, upravo u Americi ga je ugostila Agnes E. Meyer, Amerikanka njemačkog porijekla koja je izuzetno cijenila glasovitog spisatelja. Čim je Mann u travnju 1937. došao u Ameriku, ona je objavila interview s Thomasom Mannom u Washington Postu. To svakako nije bio problem za imućnu Amerikanku: njen muž je bio vlasnik tog lista. Štoviše, preko te obožavateljke je Mann postao poznat u najvišim krugovima Sjedinjenih Država, sve do predsjednika Roosevelta.

I taj razgovor je vođen u apartmanu hotela Bedford na Manhattanu gdje se njemački izgnanik smjestio sa svojom obitelji. Njemačkom Nobelovcu se smještaj dopao iz još jednog razloga: i upravitelj hotela, Anton Nagel je bio porijeklom iz Njemačke. A dok su njegova djeca, sin Klaus i kćer Erika već prije dolaska u Ameriku znala engleski, slavnom spisatelju je trebalo vremena kako bi naučio jezik svoje nove domovine.

300 eura za noćenje u sobi Thomasa Manna

No bio je uporan: redovito je čitao američke listove, a iako mu je Agnes E. Meyer organizirala i položaj profesora na nedalekom Princentonu, do kraja života je Mann sve svoje govore održane na engleskom jeziku ipak radije čitao s papira. Jer i apartman hotela u Manhatannu je mjesto na kojem je Thomas Mann, nakon što su mu nacisti oduzeli njemačko državljanstvo, dao povijesnu - i ne osobito skromnu izjavu: Tamo gdje sam ja, tamo je i Njemačka.

Apartman u tornju hotela postoji i danas - doduše, namještaj je suvremen, a noćenje stoji oko 300 eura. Nije bilo mnogo bjegunaca od nacista koji su si mogli priuštiti takav luksuz u novoj domovini, ali Thomas Mann nije mogao bez svojih navika i uloge glave obitelji, potomka imućne obitelji iz Lübecka. U hotelu je bila smještena i njegova kćer Erika i sin Klaus. Najmlađi sin Nobelovca je upravo u tom hotelu napisao svoj prvijenac u izgnanstvu, roman Vulkan o životu njemačkih prognanika u Americi.

Stari Mann i u liberalnoj Americi

Štoviše, još jedan stanovnik hotela Bedford uvelike podsjeća na jednog od junaka u romanu Klausa Manna. Riječ je o Martinu Gumpertu, također izgnaniku iz Njemačke i liječniku koji je živio u sobi na osmom katu. On je neko vrijeme bio zajedno s Erikom Mann, ali je i liječio Klausa - od njegovih depresija i ovisnosti o narkoticima.

Iako je čitava obitelj Mann zadržala hotel Bedford u New Yorku u lijepoj uspomeni, tih četiri godine boravka u New Yorku nisu pomogli u odnosima između Thomasa Manna i njegovog sina Klausa. Nobelovac nije želio prihvatiti niti sinovljevu ovisnost, a još manje njegovu otvorenu homoseksualnost. Umjesto toga, otac se povlačio u osamu svog apartmana "na pisanje".

Tek 1941. je obitelj Mann preselila na sjever Kalifornije. Thomas Mann je u međuvremenu prihvatio neke navike "dječjeg naroda" u kojeg je dospio: pratio je natjecanje baseballa, uvečer je znao popiti pokoji Bloody Mary, volio je pogledati pokoji američki film, a 1944. je konačno i prihvatio američko državljanstvo.

Ali svaki put kad su prolazili kroz New York, odsjedali su u hotelu Bedford. Jer kao što je rekao portir hotela Bedford Klausu Mannu kad se, kao izgnanik, jednom zbunio na pitanje koja je njegova kućna adresa: "After all, this is your home."