Humanitarna pomoć za civile na prvoj crti

Usred tampon zone i nekoliko kilometara od crte razdvajanja koja Ukrajinu dijeli od proruskih separatista nalazi se ukrajinski gradić Svitlodarsk. Napušteni rudnici uglja su zaostaci nekada razvijenog rudarstva u zemlji. Oni su razmješteni po krajoliku u kojem je u proteklih 18 mjeseci došlo do brojnih sukoba između vladinih snaga i separatista. Mnogi od rudnika su pretrpjeli velika oštećenja, ostavljajući na tisuće rudara bez posla.

Umirovljenici u debelim kaputima, sa šubarama ili beretkama na glavi stoje u redu ispred Palače kulture, građevine iz sovjetske ere koja se sada dijelom koristi kao Centar za registraciju i humanitarnu pomoć. Među ljudima u redu je i Vera Mihailova Kopeinika (50), koja čeka da dođe na red. Njezin muž i sin su rudari - sada nezaposleni. "Dobivam 37 eura mjesečno", kaže ova žena drhtavim glasom. Kako da moja obitelj preživi s 37 eura? Kako da moj muž i sin nađu posao kada su svi rudnici uglja oštećeni u granatiranju? Mi smo otpisani i nikome ne trebamo.

Pet milijuna ljudi u Ukrajini potražuje humanitarnu pomoć, kako u dijelovima pod nadzorom vlade u Kijevu tako i u dijelovima pod nadzorom separatista. Od toga je 1,3 milijuna ljudi prinuđeno tražiti pomoć u hrani, priopćio je Ured za humanitarnu pomoć. UN-ov Svjetski program za hranu i partneri iz nevladinih organizacija dolaze tako u pomoć interno raseljenim osobama, ali i lokalnom stanovništvu. Svjetski program za hranu je osigurao pomoć za 200.000 ljudi tijekom proteklih 12 mjeseci, a cilj je osigurati pomoć za 500.000 ljudi.

"Na područjima koja kontroliraju separatisti distribuiramo hranu u obliku paketa humanitarne pomoći", objašnjava časnica za vezu Svjetskog programa za hranu Deborah Nguyen. "Na područjima pod nadzorom ukrajinske vlade distribuciju pomoći vršimo preko bonova, obično preko trgovina u kojima platni i financijski sustav funkcionira."

Situacija je posebno očajna u regiji Donbas, pod nadzorom separatista. Protekle zime Kijev je presjekao i zaustavio svaki pristup financijskim institucijama na područjima koja nisu bila pod nadzorom ukrajinske vlade. Posljedice toga su bile da umirovljenici nisu mogli podići svoje mirovine, a banke nisu mogle poslovati i isplaćivati ukrajinsku valutu - grivnu, niti se ona mogla podizati na bankomatima. Ruski rubalj je tako de facto postao službena valuta, a cijene su dva do tri puta veće nego u Ukrajini.

Nisu svi paketi isti

Pored Svjetskog programa za hranu i nevladinih organizacija, hranu distribuira i ukrajinski milijarder Rinat Ahmetov preko svoje humanitarne organizacije pod nazivom Zaklada za razvoj Ukrajine. Ali nisu svi paketi humanitarne pomoći isti.

"Usporedili smo naše pakete s Ahmetovim paketima", kaže Larisa Kobzarenko iz humanitarne organizacije ADRA za Ukrajinu, koja je lokalni partner Svjetskog programa za hranu UN-a. Njihovi paketi koštaju oko pet eura, jako su jeftini, u njima su samo žitarice, nema ni riže, ni heljde, ni graha ni mesa. Naši paketi koštaju oko 38 eura po komadu."

Ali mnogi se mogu ubrajati u sretnike ako dobivaju bilo kakvu pomoć. Jer više od dva milijuna i 300.000 ljudi je raseljeno, a dostava paketa i bonova obavlja se samo najugroženijima, koji su prepušteni sami sebi.

Separatisti sprječavaju dostavu

Ali dostava same pomoći najugroženijima je veliki izazov. U srpnju su separatisti zaustavili humanitarne konvoje i spriječili ih da dođu na odredišta na koja su bili upućeni. Humanitarne organizacije su otjerane s područja pod kontrolom separatista. Od njih se traži da podnesu zahtjeve za nove akreditacije, kaže Nguyen. Takvi problemi su česti i veliki su kamen spoticanja za UN i dostavu pomoći najugroženijim slojevima stanovništva. "Stvar je u tome što UN ne može priznati separatiste kao vladu i što mi ne možemo prihvatiti njihove akreditacije jer oni za nas nisu službena vlada."

S približavanjem zime separatisti i njihove vlasti ipak daju zeleno svjetlo Svjetskom programu za hranu i njegovim partnerima - organizacijama "People in Need", "ADRA" i "Mercy Corps" - da dostave humanitarnu pomoć, nakon dugog i teškog procesa registracije.

Ali nemaju svi pravo na pomoć. Lokalno stanovništvo, koje živi u razorenim i oštećenim stanovima, ne ispunjava uvjete za humanitarnu pomoć, koja je, prema ukrajinskom zakonu, rezervirana za interno raseljene osobe.

Larisa Kobzarenko iz ADRE nedavno je naišla na obitelj koja živi na teritoriju pod nadzorom ukrajinske vlade i čija je kuća potpuno uništena. U nedostatku bilo koje druge opcije oni su bili prisiljeni nastaniti se u staji. "Sve dok nisu raseljene osobe njima se ne može odobriti humanitarna pomoć", kaže Larisa. "Ali njihova situacija je toliko očajna pa se ADRA obratila Svjetskom programu za hranu kako bi se u ovom slučaju ipak napravila iznimka.