I majmuni prepoznaju ljekovite trave

U Nizozemskoj, u blizini Apeldorna, leži zoološki vrt u kojem žive samo primati. Preko 30 različitih vrsta majmuna živi tamo u ogromnim ograđenim prostorima gdje se životinje drže u uvjetima što je moguće sličnijim njihovom prirodnom staništu. Stoga je Apenheul jedini zoološki vrt u kojem majmuni imaju na raspolaganju čak i jedan vrt s travama - takorekuć, vlastitu prirodnu apoteku. Prvi su ga isprobali južnoamerički vunasti majmuni, latinski lagothrix lagothrica. Kada je vrt s travama završen, svi su napeto iščekivali što će se dogoditi, priča zoologinja Constanze Melicharek. Kako će majmuni reagirati?

”Postojale su tri mogućnosti: da će ga potpuno izignorirati ne probavši ništa, da će sve pobrstiti, izguliti korijenje i uništiti sve do temelja ili da će doista jesti određene biljke u određeno vrijeme. Hvala Bogu, dogodilo se uglavnom ovo posljednje”, priča Constanze Melicharek.

U prvim tjednima i mjesecima majmunima se najviše sviđala menta, biljka s umirujućim djelovanjem. I bijela rotkva je bila vrlo omiljena!

”Rotkva u listovima sadrži prirodni antibiotik, a kako je riječ o teškim majmunima koji često dobijaju nekakve infekcije, da se naknadno zaključiti da su možda te godine imali nešto za što su im te biljke pomagale...iduće godine su je, naime, puno manje jeli. To također pokazuje da majmuni ne jedu biljke samo zato što su im ukusne nego zato što im koriste u određenim situacijama”.

Jednog dana je tako na primjer majmunica Pepe pala u vodu. Otplivala je oko jednog otočića i popela se na jednom drugom mjestu na obalu:

"Vunasti majmuni su jako osjetljive životinje i kada je jedan majmun, mokar do kože i na prvi pogled neprepoznatljiv izašao na obalu ispred njih, nastala je panika u čitavoj grupi, svi su se popeli na drveće. Kratko nakon toga su ipak shvatili da je to Pepe. Onda su sišli sa stabala i svi zajedno otišli do kamilice i matičnjaka i dobro se najeli tih trava.”

Očito da bi se umirili, pretpostavlja biologinja Constanze Melicharek. Vunasti majmuni u Apenheulu nisu imali prilike vidjeti takvo ponašanje kod svojih roditelja ili djedova i baka, a unatoč tome su, čini se, instinktivno znali koja biljka ima kakvo djelovanje.

”Majmuni su došli iz tropskih zemalja, mnogi od njih rođeni su u zoološkom vrtu, ali instinktivno bi morali moći prepoznavati biljke iz Južne Amerike, Afrike i Azije. Ali zašto tako dobro prihvaćaju biljke koje ovdje rastu i očito odmah instinktivno znaju što je dobro protiv bolova a što protiv stresa, to je misterij.”

Stručnjak koji proučava ponašanje majmuna, Michael Huffman već 17 godina pokušava riješiti tu zagonetku. Huffman u Tanzaniji proučava čimpanze. On je kod njih uočio još jedan oblik zdravstvene preventive.

”Začuđujuće je da od samo 15 posto biljaka kojima se hrane te životinje ima medicinske koristi. I većinu tih biljaka oni za vrijeme kišnog razdoblja jedu u malim količinama. Samo kod nekih medicinski korisnih biljaka je situacija drukčija: njih se jede redovito i u većim količinima. Tu se radi o nečemu drugom: o preventivi. Ako jedan zdravi imunološki sustav stalno jačate uzimajući određenu hranu, ostat ćete zdraviji. Stoga je većina čimpanza uglavnom zdrava,” kaže Huffner.

Ljudska medicina napravila je do danas gigantske pomake. Na tržištu postoji više od 10 000 različitih lijekova, a tome treba dodati još raznorazne aparate od rentgena do CT-a. Tome životinjski svijet ne može konkurirati, no ipak zahvaljujući svojim sposobnostima učenja i instinktima životinje često postižu isto: zdravi život.