I više nego dobrodošli: grčki liječnici u Njemačkoj

Nakon jedne neuspjele operacije slijepog crijeva Kalisteni Leonidou je odlučila postati liječnica kako bi pomogla drugima. Tada, s 15 godina, nije ni sanjala da će se jednog dana s liječničkom diplomom i nakon višegodišnjeg mukotrpnog školovanja, naći pred vratima burze rada u Solunu. Mjesto za specijalizaciju isto tako nije pronašla. I tada je pala odluka da sreću potraži u inozemstvu, točnije njemačkoj pokrajini Saarland, na tamošnjoj Sveučilišnoj klinici.

Više stranaca nego domaćih

Kalisteni Leonidou nije usamljena. 2013. u Njemačkoj je, prema podacima liječničke komore, djelovalo 2.847 liječnika rođenih u Grčkoj: 11,4 posto više nego prethodne godine. „Imam osjećaj da u Njemačkoj radi više stranih nego domaćih liječnika“, kaže Kalisteni. Tomu uvelike pridonose i medicinari iz njezine domovine. Više od 40 posto apsolvenata grčkih medicinskih fakulteta nakon diplome odlazi u inozemstvo. Najradije u Njemačku ali i u Švicarsku, Veliku Britaniju ili Švedsku. Jedan od razloga odlaska u inozemstvo je naravno plaća. „U Njemačkoj na početku karijere kao liječnica asistentica zarađujem oko 2.400 eura mjesečno. U Grčkoj ne bi dobila ni pola od tog iznosa“, kaže Leonidou. Njemačka plaća bolje jer je između ostalog i ovisna o stranim liječnicima, u mnogim dijelovima zemlje, posebice izvan većih gradova, liječnička skrb bi potpuno propala da nema novopridošlica iz Rumunjske, Grčke ili Hrvatske. Julia Dixon iz Saveznog ureda za zapošljavanje kaže kako je razlog zbog kojeg sve više liječnika iz Grčke posljednjih godina traži zaposlenje u Njemačkoj upravo kriza i financije. No mnogi, kako kaže Dixon, bi se najradije sutra vratili u Grčku kada bi im to mogućnosti dopuštale.

Novac nije jedini razlog

No Kalisteni Leonidou je u Njemačku došla ne samo zbog plaće nego zbog toga što u Grčkoj nije mogla pronaći željenu specijalizaciju. Endokrinologa u Grčkoj treba malo, specijalizacija je moguća samo na nekoliko sveučilišnih klinika. Zato je još tijekom studija u Njemačkoj obavila praksu u klinici, radila s pacijentima, uzimala krv, davala infuziju. „Sve to u Grčkoj nedostaje. Studij je jako udaljen od prakse“, kaže Kalisteni. Mladoj liječnici je pomoglo i to što dobro vlada njemačkim jezikom. Nepoznavanje jezika se inače spominje kao najveći problem prilikom zapošljavanja mladih liječnika iz inozemstva. No Kalistenin otac je, kako kaže, bio dalekovidan i od malena ju je tjerao na učenje njemačkog. I zbog toga je Kalisteni u prednosti pred ostalim kolegama. Fani Iakovou je također 2013. došla na rad u Njemačku. Pored cjelodnevne prakse Fani je sada prisiljena u večernjoj školi učiti njemački. Jer u prosincu ju čeka mjesto liječnice asistentice u jednoj bolnici u Kasselu. U međuvremenu će obaviti još jednu praksu koju smatra vrlo važnom za kasnije puno zaposlenje.

Jaka konkurencija među državama

Pojedine njemačke klinike idu tako daleko da i same na licu mjesta traže potencijalne kandidate. Diakonie-klinika iz južnonjemačkog Schwäbisch-Halla zajedno s Goetheovim institutom u Solunu organizira specijalne tečajeve njemačkog za svoje buduće osoblje. „Njemački za liječnike“ mladi medicinari prvo dva tjedna uče u Solunu, a zatim u Schwäbisch-Hallu nakon dolaska još dodatnih tri tjedna. „Mi se radujemo svakoj novoj ponudi, baš sad pregovaramo s dva liječnika iz Grčke“, objašnjava Manuela Giesel iz Diakonie-klinike. Prvih tjedana na radnom mjestu strane liječnike prate tutori koji im prevode kada je to potrebno ili im pomažu u snalaženju.

No ovi primjeri ipak nisu reprezentativni za cijelu Njemačku. Julia Dixon iz ureda za zapošljavanje smatra da se njemački poslodavci previše oslanjanju na trenutnu ponudu na tržištu na kojem ima dovoljno mladih i sposobnih liječnika iz južne i jugoistočne Europe. No dugoročno, kako kaže Dixon, će liječnici odlaziti tamo gdje su im bolji uvjeti, u Veliku Britaniju i Skandinaviju gdje su plaće još bolje nego u Njemačkoj.

Kalisteni se trenutno muči s lokalnim dijalektom kojim govore mnogi pacijenti. Ponekad ju zahvati nostalgija i tada bi se najradije vratila u Grčku. Početkom ljeta je bila jedan korak od povratka kada njezin dečko u Njemačkoj nije pronašao posao i morao se vratiti u Grčku. No sada je usredotočena na karijeru i budućnost. No ta budućnost ne isključuje mogućnost povratka u Grčku. „Moja obitelj želi da steknem najbolju naobrazbu ali ipak na kraju žele da se vratim kući“, kaže Kalisteni. Njezin san je nakon specijalizacije vratiti se u Grčku i otvoriti malu privatnu endokrinološku kliniku. No, kako sama primjećuje, mnogi grčki liječnici su pričali o povratku i unatoč tomu su ostali u Njemačkoj.