"I want candy" - pozitivan učinak slatkiša
24. veljače 2009
"Ljudi su već rano počeli jesti slatkiše, pri tome su konzumirali ono što im je priroda pružala - med i guste voćne sokove", napominje stručnjakinja za zdravu prehranu Anette Schwertmann. Učenici Elvis, Henri i Adam obožavaju slatki okus slatkiša. To je upravo smisao koji slatikiši imaju za naše tijelo, jer slatkoća hrane signalizira poruku: odlično, ovdje ima glukoze! Glukoza, priča Schwertmann, u obliku na primjer bonbona odnosno grožđanog šećera veoma je slatka, ali ukoliko je "zapakirana" nema toliku slatkoću. "Zapakirani" se šećeri, dodaje ona, pojavljuju na primjer u kruhu, riži i žitaricama, nakon što hranu probavimo naš organizam od toga pravi glukozu. To traje dugo i u to vrijeme nemamo osjećaj gladi, no neki dijelovi tijela traže hitno energiju kao što je to slučaj s mozgom, ističe Schwertmann. S brzo dostupnom glukozom mozak može punom parom raditi, s toga mozak rado "gricka" slatkiše.
Hormon sreće se "veseli" slatkišima
Tijelo brzo uči da se iza slatkoga krije mnogo energije za malo uloženog truda, ističe Schwertmann. Dokaz su djeca i njihova želja za slatkišima: "Nekada su mi potrebni slatkiši", "Kada previše jedem slatkiša onda neko vrijeme uopće nemam želje za njima", smatraju učenici Adam i Henri. Tijelo samo od sebe razvije želju da mu je potrebno slatko i to onda kada se smanji šećer u krvi. Kada zanemarimo znakove gladi, onda dolazi do pojave znakova uzbune: tresemo se, hladno nam je i nismo koncentrirani. Mnogima je to poznato s brojih konferencija ili kada smo u stresu pa ne stignemo jesti. No, pad šećera u krvi za zdravu osobu nije od opasnosti, jer naše tijelo posjeduje rezerve šećera. "U slučaju gladi tijelo se prvo okreće vlastitim rezervama, na primjer u jetri. To traje oko 24 sata - dok se ne potroši zaliha. Ukoliko se još uvijek ništa nije pojelo tijelo se onda okreće rezervama bjelančevina i masnoća", priča Schwertmann.
Tijekom ekstremnih tjelesnih napora tijelu su hitno potrebne velike količine šećera i to najbolje "nezapakirane", koje se putem krvi mogu odmah dostaviti važnim organima. To je važno znati pogotovo sportašima, kaže Schwertmann, koji su izloženi teškim sportskim naporima. Na primjer tijekom maratona sportaši čest kažu da moraju pojesti bananu ili popiti nešto što sadržava grožđani šećer. No, šećer iz slatkiša nije samo izvor energije, on pozitivno utječe i na hormon sreće koji djeluje umirujuće i podiže raspoloženje. Naše tijelo čini sve kako bi nas navelo da jedemo slatko, a to ima i svoj razlog: "Kada čovjek jede više slatkiša nego što je to tijelu potrebno onda tijelo taj višak prerađuje u masnoću", kaže Schwertmann. A to je veoma lukavo od strane ljudskog tijela, jer tu masnoću tijelo onda prerađuje u svoje zalihe energije.