Ide li vila Thomasa Manna u Kaliforniji na bubanj?

Adresa je poznata svim poznavateljima njemačke književnosti: 1550 San Remo Drive / Pacific Palisades. Naravno, agencija koja trguje nekretninama na kalifornijskoj sunčanoj obali zna tko je živio u objektu teškom 15 milijuna dolara, ali to uopće ne spominje u oglasu.

Thomas Mann je tu boravio deset godina, od 1942. do 1952. On je izgradnju vile povjerio arhitektu iz Wroclava, Juliusu Ralfu Davidsonu, koji je također emigrirao u Sjedinjene Američke Države. Thomas Mann je napustio nacističku Njemačku 1938. da bi u Americi postao intelektualni predvodnik egzilanata. „Gdje sam ja – tu je i Njemačka“, izjavio je tada samouvjereno.

Zemljište oko vile je uokvireno živom ogradom, stablima i žbunjem. Blagim nagibom krov vile uranja među palme. Jedan njemački novinar je odavno primijetio da vila nije napadna u odnosu na susjedne pompozne građevine koje su podignute u raznim stilovima, od maurskog do baroknog. Nije pretjerano modernistički građena, ima velike prozore i glatke zidove, jasne obrise i proporcije. Egzilantska građevinska umjetnost srela se s egzilantskom književnošću.

"Njemačka bi trebalo kupiti Mannovu vilu"

Jürgen Kaumkötter iz Centra za proganjane umjetnosti u Solingenu zahtijeva da Njemačka kupi cijelo imanje u Kaliforniji kako bi spriječila rušenje povijesno važne vile. "Zašto da se tamo ne napravi mjesto susreta mladih književnika?“. Ako Njemačka želi održavati svoju međunarodnu reputaciju, smatra on, mora osigurati mjesto i za sve one koji misleći i stvarajući idu uz dlaku. Slično razmišlja i Jürgen Serke, kolekcionar iz Hamburga i autor zbirke „Spaljeni pjesnici“. On zahtijeva od Monike Grütters (CDU), koja je na čelu njemačkog Ministarstva kulture, da cijelu stvar preuzme u svoje ruke. „Rušenje vile bi bilo blamaža za Njemačku“, smatra on, dodajući da za ovakvu stvar sigurno ima dovoljno novca kada je riječ o najvećem njemačkom piscu dvadesetog stoljeća.

"Djelujte brzo!“

Vila Thomasa Manna se nalazi nadomak Vile Aurora Liona Feuchtwangera, njemačkog pisca židovskog podrijetla, u kojoj su Mannovi, kao i drugi njemački pisci u američkom egzilu, bili česti gosti. Ovu vilu je od rušenja spasilo jedno udruženje građana iz Berlina, a njemačka država je financijski potpomaže. Sada je to mjesto sjećanja na njemačke egzilante u Kaliforniji, na kojem jedna zaklada podržava njemačko-američki dijalog. Slično funkcionira Vila Massimo u Rimu u kojoj redovito borave njemački književni stipendisti. Annette Rupp, predstavnica berlinskog udruženja „Vila Aurora“ smatra da očuvanje Mannove vile ima smisla, ali da se ne smije podcijeniti trud i novac koji mora biti uložen za očuvanje i održavanje. Ona savjetuje svima kojima je Mannova vila na srcu: „Djelujte brzo“.

Vila nije spomenik pod zaštitom države. Međutim, u Europi su sva mjesta koja imaju neku ulogu u biografiji njemačkog nobelovca Thomasa Manna sačuvana i dotjerana. Primjeri su ljetnikovac Nida na Kuhrskoj prevlaci, Klause na obali Štarnberškog jezera ili kuća Buddenbrookovih u Lübecku. Kalifornijska vila je, dakle, jedini izuzetak.

Brončana ploča – sjećanje na Thomasa Manna

Yorck Förster koji radi za Njemački muzej arhitekture u Frankfurtu pun je hvale za umjetničke kvalitete Mannove vile. Arhitekt Davidson je smatran glavnim predstavnikom kalifornijske moderne arhitekture. On je na zahtjev Mannovih napravio topliju i ugodniju verziju. Odvjetnik koji je kupio vilu od Mannovih kada su se 1952. vratili u Njemačku znao je da posjeduje dio njemačke kulturne povijesti. Postavio je brončanu ploču s profilom njemačkoga književnika na ulaz. Na njoj se na engleskom i njemačkom jeziku ukazuje na Mannovo američko desetljeće u toj kući.

Njemačko mjerodavno ministarstvo je suzdržano u izjavama: „U Los Angelesu Savezna Republika Njemačka s Vilom Aurorom već posjeduje mjesto kulturnih susreta s reprezentativnim i uspješnim rezidencijalnim programom. Moguće preuzimanje vile Thomasa Manna se preispituje bez unaprijed poznatog rezultata.“