Ideološka borba na grbači radnika

Da bi prehranili sebe i obitelji, zaposleni u privatnim dostavljačkim poduzećima, zaštitarskim tvrtaka, frizerskim salonima, gastronomiji i nekim drugim granama privrede – unatoč punom radnom vremenu – moraju zatražiti i socijalnu pomoć. Plaće u tim sektorima najčešće nisu dovoljne za preživljavanje. Način da se toj ponižavajućoj praksi stane na kraj je uvođenje «minimalca» u svim branšama, smatra šef Kluba socijaldemokratskih zastupnika u Bundestagu Peter Struck: «Želimo spriječiti ‹crkavice›, te se nastavljamo boriti za opći minimalac. Ima nadnica od ispod pet eura po satu. – To nećemo dopustiti.»

Protekcionizam, a ne socijalizam

No, demokršćani ni da čuju. Da su u slučaju poštara ipak pristali na takvo rješenje, nema toliko veze s njihovom socijalnom savješću koliko s pokušajem vlade da od strane konkurencije poštedi Njemačku poštu uoči predstojeće liberalizacije tržišta. «Zakonska minimalna plaća za sve grane privrede od 7,50 eura ugrozila bi preko milijun radnih mjesta u Njemačkoj. Na takve zahtjeve SPD-a Unija demokršćana nikada neće pristati», poručuje glavni tajnik CDU-a Ronald Pofalla.

Tko se boji «minimalca» još?

U toj ideološki obilježenoj raspravi, ovisno o interesima i političkom predznaku, na jednu ili drugu stranu svrstavaju se sindikati i udruge poslodavaca. Na prijetnje masovnim otpuštanjem radnika jednih drugi uzvraćaju podatkom kako je opći «minimalac» do sada uvelo čak 20 zemalja EU-a. Činjenica je da ni u jednoj od njih, pa tako na primjer ni u Velikoj Britaniji, čiji kapitalizam baš i ne prednjači socijalnom komponentom, zakonsko određenje najniže plaće za sve privredne sektore nije doveo do sloma nacionalne ekonomije. Naprotiv.