Igrokazom razotkriti pedofile

Članovi udruge "Berliner Jungs" (Berlinski momci) obilaze osnovne škole, sastajališta mladeži ili bazene i objašnjavaju dječacima od 10 do 13 godina kakvim se sve trikovima služe pedofili. S njima smo posjetili jedan klub za mladež u berlinskoj četvrti Neuköllnu.

Sunčan je dan, popodne. Nekoliko stotina ljudi sjedi u vrtu berlinskog Centra za djecu i mladež Lessinghöhe. Klub je pozvao na Feštu protiv nasilja. Malo dalje od te gužve članovi udruge „Berliner Jungs“ u malom prostoru prave kulise za igrokaz o pedofilima. To je tema koja je još uvijek previše tabuizirana, smatra član udruge Carsten Wittorf, iako svakom četvrtom dječaku u Njemačkoj prijeti opasnost da postane žrtvom pedofila.

„To znači da se radi o društvenoj temi – i to uvijek. Taj fenomen se tiče svih slojeva, svih razina obrazovanja, bio čovjek bogat ili siromašan, i to kako kod zločinaca tako i kod žrtava zločina. Svaki dječak ima određene potrebe, određene želje, koje mu roditelji ne mogu ispuniti. Na tome pedofili grade svoju strategiju. I to uvijek funkcionira.“

Pedofilski stanovi „otvoreni“ za dječake

Članovi udruge Berliner Jungs zato idu tamo gdje se dječaci rado zadržavaju: primjerice na bazene, klubove za mladež ili javna okupljališta. „Kad idemo streetwork-mobilom nekad se zaustavimo i uz cestu, ako vidimo skupinu mladića. I onda im neke stvari objasnimo kroz igrokaz, tako smo razotkrili strategiju nekih pedofila. Dječaci nam kažu, upravo to se kod nas događa. To smo doživjeli ili to još uvijek doživljavamo. I neki pokazuju na stanove, gdje ti muškarci žive“, priča Wolfgang Werner.

On i drugi članovi udruge takve su priče čuli i u okolici berlinskog Kluba za djecu i mladež Lessinghöhe. Dječaci su im osim toga pričali o takozvanim „otvorenim stanovima“. To su stanovi koji pripadaju pedofilima i u koje dolaze deseci dječaka, najčešće ne znajući što njihovi domaćini stvarno od njih žele. „Ako dobijemo informacije o pedo-seksualnim aktivnostima, pokušamo na licu mjesta povezati ustanove koje se bave djecom, primjerice klubove za mladež, dječje vrtiće, škole. Njih informiramo o pedo-seksualnim aktivnostima. Idemo u te ustanove, podučavamo suradnike kako djelovati, objašnjavamo im što se u njihovoj okolini događa i nastojimo dobiti daljnje informacije.“

Dječaci nerado pričaju o iskustvima

Kulise za izvedbu igrokaza su gotove. Wittorf i njegove kolege pokazuju kojim se trikovima redovito služe pedofili. Promatraju, ljubazno se obraćaju dječacima, nude novac i darove, odvajaju pojedince iz skupine, ucjenjuju ih nekim malim tajnama, sve više seksualiziraju kontakt s dječacima. Na kraju dječaci sami glume pred publikom i pronalaze način kako da se oslobode pedofila.

Dva dječaka rado preuzimaju uloge u igrokazu, spremni su scenu ponoviti. Ali, svojim kolegama o tome ne žele pričati. „Ne, o tomu ne razgovaramo. To je neugodno – to je za nas sada naprosto nešto što smo doživjeli.“ - „Mom prijatelju se to dogodilo, odveden je u stan i tučen je remenom.“

Dok se dvojica prijatelja još nakon izvođenja scene igraju loptom, članovi udruge „Berliner Jungs“ rastavljaju kulise. Wolfgang Werner bi rado svoj igrokaz pokazao i u katoličkim ustanovama, u kojima je također bilo slučajeva pedofilije. Ali, one zasad nisu za to pokazale interesa.

Autor: Svenja Pelzel / Anto Janković

Odg. urednik: Z. Arbutina