Ilegalci kao teški kriminalci

40 muškaraca i žena, Iračana, Kineza, Alžiraca, smješteno je iza betonskog zida visokog šest metara, u ćelijama na kojima su čelična vrata. Neki su tek dva mjeseca u pritvoru, neki već godinu dana. Uprava ustanove nastoji im boravak olakšati uobičajenim ponudama: izlaskom na dvorište, nogometom, mogućnošću obrade malog vrta. To je dobro zamišljeno, ali ne uspijeva, kaže Badri Samir iz Iraka: „Biti ovdje u zatvoru, to je za mene jednostavno previše. Ne mogu više spavati, ne mogu ništa jesti. Ako još mjesec dana budem morao ostati u zatvoru, razboljet ću se ili poludjeti.“

Kao prema teškim kriminalcima

„Zatvor“ – to Badri ne bi smio reći. Upravi ustanove je jako važno da se zna da se ovdje radi o „Pritvornoj ustanovi za osobe koje moraju napustiti Njemačku“. Ova ustanova u Ingelheimu još je jedna od boljih u Njemačkoj. Drugdje su ilegalci smješteni u kontejnerima koji su postavljeni u zatvorskim dvorištima. U bavarskom Stadelheimu centar za izgon ilegalaca izgleda kao najsigurniji zatvor za teške kriminalce. S obzirom na to ovaj centar u Ingelheimu još je dobar. Ima odjel za bolesne, redovite posjete predstavnika organizacije za ljudska prava Amnesty international i relativno puno mjesta: dva kata na kojima su smještene ćelije.

Prije godinu i pol Badri Samir je pobjegao u Europu, preko Libanona u Francusku i onda preko granice u Njemačku. Bio je spreman za minimalnu satnicu raditi na gradilištu. Ali, u otrcanoj odjeći odmah je upao u oči jednoj policijskoj ophodnji. „Tražili su putovnicu ili osobnu iskaznicu, ali kako da to dobijem u Iraku?“

Europske smjernice skraćuju pritvor

Sad je u ćeliji skupa s jednim Alžircem. Čeka što će se s njime dogoditi. „Ne mogu me vratiti u Irak. Čitav svijet zna što se trenutno tamo događa. Ja sam u ratu izgubio čitavu svoju obitelj. Tamo više nemam nikoga. To je moj život“, kaže Badri.

Jučer je Europski parlament prihvatio jedinstvene smjernice o regulaciji izgona. Da su ranije prihvaćene i Badriju bi bilo bolje. One jamče pravo na odvjetnika, pomoć za sudske troškove, a i dužina pritvora bi vjerojatno bila manja. Prema novoj smjernici pritvor smije trajati šest mjeseci, a samo u iznimnim slučajevima smije biti produžen do 18 mjeseci. Socijaldemokratski zastupnik u Europskom parlamentu Wolfgang Kreissl-Dörfler kaže da se još neke stvari mijenjaju: „Traumatizirane osobe i obitelji dobit će bolji tretman. Bolje će se postupati prema djeci.“

Badriju Samiru europske smjernice zacijelo neće više pomoći. Jednoga dana će policajci doći po njega, odvesti ga u zrakoplov i uputiti nekud u arapski svijet. I on nikad neće razumjeti zašto je bio pritvoren.