Industrijska baština na operacijskom stolu

Iako hrvatska metropola obiluje vrijednim spomenicima industrijske baštine s kraja 19. i početka 20. stoljeća, sustavne gradske i državne inicijative za njihovo očuvanje kao javnog dobra rijetka su pojava. S druge strane, ne nedostaje slučajeva u kojima borba investitora za vrijednim parcelama, kulturna dobra pretvara u prah: o propasti velebnog Paromlina zbog nesposobnosti da se pronađe formula kojom bi se namirili i privatni i javni interesi priča se već generacijama, dio nekadašnje tvornice Nada Dimić urušio se zahvaljujući neoprezu ili nemaru investitora, a Badelova destilerija danas nalikuje setu kakvog horor filma.

Među rijetkim pozitivnim primjerima pravovremene reakcije nadležnih, tek je projekt useljenja Povijesnog muzeja u nekadašnju Tvornicu duhana, plan prenamjene željezničkih radionica Gredelj u sadržaje od javne vrijednosti (nad koji se doduše nadvila sjena sumnji zbog dopuštanja “mješovitih“ sadržaja - trgovačkih centara), a vrijedna je i inicijativa Muzeja grada Zagreba koji vodi višegodišnji projekt evaluacije i istraživanja vrijednosti i potencijala industrijske baštine.

Vrijeme za pregrupiranje i nove inicijative

Dok je skrb odgovornih institucija o bivšim tvorničkim građevinama – čini se - više iznimka nego pravilo, zagrebačka scena nezavisne kulture već 5 godina vodi sustavnu bitku za osvajanjem upravo takvih prostora u kojima žele vidjeti kulturne centre, radionice, poligone za umjetnička istraživanja. S tim je ciljem 2005. provedena prva manifestacija ’Operacija grad’ koja je u spomenutom Badelu okupila desetke organizacija i udruga koje su priređenim programima pokazale kako takve prostore imaju čime popuniti.

Petogodišnja nastojanja da osvoje Badel ipak nisu bila uspješna, no zato su se nezavisni kulturnjaci izborili za neke druge prostore: “Osnovna stvar koju smo ovim htjeli pokazati je uspješno zauzimanja dviju bivših tvornica: Jedinstva, prije otprilike godinu dana i to dugoročno, te Medike, prije godinu i pol uz privremenu dozvolu“, kaže koordinator programa Operacije grad (24.9. – 3.10.) Nenad Barić dodajući kako je to ujedno i posljednja u nizu tako naslovljenih manifestacija, budući da je nakon simbolične “petoljetke“ vrijeme za pregrupiranje snaga i pokretanje novih inicijativa.

Mukotrpan proces

Iako Badel nije “pao“, nezavisna kulturna scena i scena mladih zadovoljna je dosad postignutim, jer, neke su prostore ipak uspjeli dobiti na trajno ili privremeno korištenje. Čitav proces, dakako, nije bio nimalo jednostavan prisjeća se organizatorica prve Operacije grad, a danas ravnateljica javno-gradske ustanove Centar za nezavisnu kulturu i mlade Emina Višnić, jer, to je “rezultat višegodišnjeg pritiska scene, organizacije kulturno-umjetničkih i istraživačkih programa, i pokretanja javnih rasprava u lokalnim i međunarodnim okvirima. Bio je to čitav niz povezanih aktivnosti koje su trajale uistinu dugo, prvi su se rezultati pojavili u jesen 2009. godine kada je grad konačno pristao realizirati neka od obećanja“.

Velika dvorana i dvije manje prostorije u tvornici Jedinstvo, kojima raspolaže Centar, ipak ne zadovoljavaju potrebe scene, pa se ne odustaje ni od toliko spominjanog Badela. “Još 2005. godine prilikom prve Operacije, gradske vlasti su čak potpisale dokument kojim se obećalo da će taj prostor biti prenamijenjen u nezavisni kulturni centar, međutim, sve je ostalo na praznim riječima, jer smo bili u predizbornim mjesecima. Danas je taj prostor i dalje u derutnom stanju i nesiguran za boravak“, komentira Nenad Barić.

Ključna riječ - održivost

Među obećanim prostorima je i atraktivna kotlovnica bivše uljare, u kojoj bi, prema riječima Emine Višnić, “Centar smjestio tzv. tiše programe s obzirom na to da su stambene zgrade vrlo blizu Uljare, dakle, neka manja događanja, no taj bi prostor prvenstveno trebalo iskoristiti za međunarodnu razmjenu umjetnika, urediti rezidencijalne prostore s istraživačkim i produkcijskim sadržajima.

S druge strane, Uljara je i dobro rješenje za smještaj Informacijskog centra za mlade, koji danas ima svaki veći europski grad“. I zbog mnoštva programa i želje da se nezavisna kultura ne getoizira u jednom dijelu grada, scena se nada širenju – cilj su svi bivši neiskorišteni prostori, bilo industrijski, bilo kakvi drugi kompleksi koji su promijenivši namjenu ili nestavši u (za neke) zlatno doba privatizacije izgubili nekadašnju svrhu.

Ključna je riječ, naravno i održivost, jer, grad je svjestan da će – dodijeli li i nove lokacije Centru za nezavisnu kulturu i mlade – morati pronaći i novac za uređenje i održavanje. Ta će sredstva teško izdvojiti iz zbog krize već ionako “skresanog“ proračuna za nezavisnu kulturu, pa ne treba puno nade polagati u to da će nakon ove posljednje Operacije grad, koja nudi više od 60 nastupa domaćih i stranih izvođača, nadležni i odgovorni shvatiti da je bolje neke od bivših tvornica dati nekome tko će voditi brigu o baštini, nego unedogled čekati da vrijedna kulturna dobra zub vremena do kraja izgrize i otvori prostor unosnim građevinskim parcelama.

Autor: Vid Mesarić, Zagreb

Odg. ur.: Marijana Ljubičić