Interkulturalni vrt - od inicijative bosanskih izbjeglica do institucije

Jedan vrt podijeljen u 25 parcela na kojem se okupljaju uzgajivači iz 15 zemalja. Ovaj međunarodni vrt u Bonnu trebao bi poticati rad u zelenilu, a istovremeno i integraciju. Ovaj bi vrt trebao u dodir dovesti doseljenike i Nijemce, te poboljšavati društvene kao i govorne sposobnosti migranata.

Otkako je ustanovljen 2007., potražnja za njegovim parcelama u Bonnu ne jenjava. "Povremeno sam morao čak zatvarati listu čekanja, jer je navala bila tolika", kaže Bernd Assenmacher koji je zadužen za ovaj projekt. On je za ideju o interkulturalnom vrtu prvi put bio čuo 2003.

Kakva korist?

Tada su u Göttingenu ustanovljeni prvi vrtovi takve vrste. Zapravo su izbjeglice iz Bosne i Hercegovine bili ti koji su, čeznući za nekim mjestom na kojem bi, kao u svojoj domovini, mogli saditi povrće, dobili prve parcele u tzv. interkulturalnom vrtu. Projekt iz Göttingena se u međuvremenu proširio po cijeloj Njemačkoj. Da se sadi povrće i voće po zapuštenim gradskim površinama u Njemačkoj nije bilo doduše ništa novo. Ali da se to radi s namjerom da se ustanovi interkulturalna komunikacija - to je bila novost. Danas u zemlji ima oko 160 ovakvih vrtova, a 80 ih je još u planu.

Inicijatori i organizatori vjeruju da ovi vrtovi mogu promicati integraciju time što će u ljudima pobuđivati veći osjećaj vlastite vrijednosti. Osim toga, pridonose i priznavanju unutar društvene zajednice. U tim vrtovima ljudi mogu pokazati što znaju. Sociologinja Christa Müller bavi se temom integracije petnaestak godina i vodi zakladu "anstiftung & ertomis" koja pomaže i povezuje interkulturalne vrtove. Migranti mogu svoje znanje iz povrtlarstva primijeniti na javnom prostoru te ga podijeliti s ljudima iz svih društvenih slojeva.

Ruandsko povrće u Njemačkoj

Jean i njegova supruga Jacqueline znali su raditi u vrtu još u svojoj domovini Ruandi. 1980. je Jean došao na studij u Njemačku, a Jacqueline ovdje živi od 2005. Svojim vrtnim gredicama pokušavaju povezati svoju staru i novu domovinu. Sade biljke čije su sjemenje donijeli iz Ruande, ali koje mogu uspijevati i u Njemačkoj. To nije ni najmanje jednostavno jer Ruanda leži na ekvatoru. Tamo cijele godine vladaju visoke temperature. Za razliku od Njemačke. "Uzgojiti banane bi bilo divno. Ali one trebaju jako puno sunca", objašnjava Jean Ndayambaje.

Ali urodom je ovaj bračni par svejedno zadovoljan. "Povrće je puno bolje nego u supermarketu", smatra Jaqqueline Mukansabimana. Ona često prije večere još brzo svrati ovamo kako bi ubrala salatu. U bonskim vrtovima se ne smiju koristiti pesticidi, a gnoj se koristi samo iz komposta.

Zajedništvo

Ne opskrbljuje se tu samo vlastita obitelj. I susjedi dobiju svoje, kad je urod dobar. Vrtlari međusobno surađuju, razmjenjuju sjeme kao i savjete pri uzgoju povrća. A na jesen se uvijek organizira slavlje: svatko donese što ima, ono što mu je izraslo u vrtu, pa se zajedno roštilja.

No ovakva dobra suradnja ne postoji uvijek i svugdje. Kad je u berlinskoj četvrti Lichtenberg 2006. otvoren jedan takav interkulturalni vrt, krajnje desničarska stranka NPD pokušala je protiv ove ideje mobilizirati lokalno stanovništvo. Još je gore bilo u Potsdamu U tamošnjem je vrtu osam puta podmetnut požar ili bi ga vandali uništili. Ponegdje su se mogli vidjeti i išarani kukasti križevi. Počinjena je šteta od oko 50.000 eura. No ovakvi su ispadi ipak izuzetak. Većini je vrtova uglavnom najveći neprijatelj korov.