Irski putnici - šareni nomadi ili etnička manjina?

John Ward udara u vreću za boksanje kao da mu je ona uvrijedila majku. Udarci golim šakama bubnjaju po crvenoj koži i odzvanjaju kao pljuske. Pri svakom udarcu Ward razvlači lice u grimasu dok mu trener viče da udara još jače i brže. Stenjući se Ward svom svojom težinom u zadnjih pet udaraca obrušava na veću za boksanje. I unatoč tome se ona jedva miče. Ward je frustriran. Taj sedmogodišnjak nije skoro uopće uspio pomaknuti 27 kilograma tešku vreću. S njim je u boks-klub u Tuamu tog toplog poslijepodneva došlo trenirati još 20-ak djece, svi mlađi od 13 godina. Kao i sva druga djeca Irskih putnika koju poznaje i Ward želi jednoga dana postati slavni boksač. "Boks je tipičan sport nas Travellera", kaže: "Boksamo, jer smo Travelleri."

Ali to je tek jedan aspekt kulture Irskih putnika. Ova irska nomadska grupa koja broji 15.000 članova ima vlastite običaje i navede, vlastiti jezik, vlastitu glazbu i poseban životni stil. "Riječ je o prekrasnoj kulturi", kaže Brigid Quilligan, predsjednica Organizacije Irisch Traveller Movement (ITM), udruge Irskih putnika, "kulturi koja prijeti izumrijeti i koju bi trebalo sačuvati."

Desetljeća diskriminacije

Oduvijek je bilo teško biti Irski putnik. Travelleri su uvijek bili ugnjetavani, ponižavani, izolirani. Smatralo ih se zaostalima, prljavima, siromašnima, lijenima i glupima a govorilo se i da kradu. Višedesetljetni institucionalizirani rasizam doveo je do raširene diskriminacije ove skupine. Brojne studije iz posljednjih 30 godina potvrđuju da Travelleri često žive u siromaštvu, da su nezaposleni ili da rade tek tu i tamo.

Danas je, međutim, postalo još teže biti Traveller, prije svega jer ih se želi spriječiti da putuju.

Iako se njihova kultura temelji na nomadstvu, politika koja je provođena s ciljem da ih se prisili na stalno boravište urodila je prvom generacijom nomada sa stalnim mjestom boravka. "Kako vi še ne možemo putovati, mnogi od nas se skrašavaju na jednom mjestu", konstatira Quilligan. Naselja Travellera djeluju većinom trošno i jadno: stopa siromaštva, nezaposlenosti i samoubojstava je u njima visoka.

Kako bi poboljšala životni standard Putnika i zaštitila njihovu kulturu, njihova krovna udruga ITM je, zajedno s drugim udrugama Travellera, zatražila od irske vlade da ih prizna kao etničku manjinu. To je radikalan prijedlog jer vlada tvrdi da u Irskoj nema etničkih manjina i da je zemlja etnički homogena. Stručnjaci ukazuju da je vladi tako lakše: ako ne postoje etničke manjine, onda one niti ne mogu biti diskriminirane. "Kako Travelleri u Irskoj nisu priznati kao etnička grupa, država im ne može pomoći da provedu antidiskriminacijsku i antirasističku kampanju", objašnjava Ronit Lentin, sociologinja na Trinity Collegeu u Dublinu.

Je li bolje biti Irac ili ne?

Irska vlada pak već preko 20 godina odbija priznati Putnike kao etničku skupinu. Odnedavno se, međutim, mogu uočiti neki sramežljivi znakovi, da bi se o tome moglo ponovno razmisliti. Prije svega zbog izjave ministra pravosuđa Alana Shattera. 2011. je, naime, izjavio kako razmišlja o tome da se ova stvar preispita.

Krajem prošle godine je manjinska stranka Sinn Fein predložila izmjene u zakonu kojima bi se Travellerima priznao status etničke skupine. U Velikoj Britaniji oni takav status uživaju već od 2000. godine. "Status etničke grupe ne bi okončao diskriminaciju ili rasizam", kaže Quilligan iz udruge ITM. "Ali bi nam omogućio da se pred sudom borimo protiv diskriminacije."

Postoji, međutim, i jedna manjinska struja među samim Putnicima koja je protiv ove kampanje.  Njoj pripada i bivši gradonačelnik Tuama, Martin Ward. On kaže kako se, uz svo dužno poštovanje, ne slaže sa stavom ITM-a i tvrdi da bi se statusom etničke manjine Irski putnici dodatno izolirali u irskom društvu. "Ljudi koji imaju predrasude bi rekli: okay, Travelleri nisu Irci i sada žele biti priznati kao zaseban narod. Ja pak mislim da smo mi jedna grupa Iraca i da takav status moramo imati", argumentira Ward.

Mnogi političari se slažu s njima i napominju da postojeći zakon već sada pruža Putnicima zaštitu od diskriminacije. Qulligan je pak potpuno drugačijeg mišljenja. Ona vidi da Vlada ne želi čak ni priznati točan broj Travellera u Irskoj. Prema Vladinim navodima, u Irskoj je 15.000 Putnika, dok ih je prema podacima Udruge ITM čak 36.000.