Istočnoeuropski film sve bolji

Zacijelo najradikalniji film dolazi iz Mađarske. Zove se «Taxidermia», a redatelj je 32-godišnji Gyorgy Palffi. Riječ je o filmu koji svjesno šokira, bilo poigravanjem s najintimnijim dijelovima ljudskog tijela bilo prepariranjem životinja. Taj film je već uzbudio duhove na mađarskom nacionalnom filmskom festivalu u Budimpešti kao i u Cannesu. Direktor festivala u Cottbussu Roland Rust ipak je ponosan što je ovaj film imao u programu kao i što nisu dominirale klasične filmske nacije u istočnoj Europi, Česi i Rusi. Jesu li istočnoeuropske zemlje smanjile svoju produkciju?
«Ne bih rekao da su Češka, Mađarska i druge zemlje smanjile proizvodnju, ali druge su ih sustigle i djelomice prestigle, barem ove godine, a nadam se da će tako biti i ubuduće. Jako nas veseli da su zemlje koje su kod nas u fokusu, Rumunjska i Bugarska, zastupljene s po dva filma. Ali, to nije bila naša namjera. Radi se o vrlo, vrlo jakim filmovima», kaže Rust.
Nove trendove u ruskom filmu predstavlja film «Franz i Polina» koji obrađuje tematiku iz Drugog svjetskog rata. Jedna SS postrojba zauzima 1943. bjelorusko selo. Naivni i mladi njemački vojnik Franz zaljubljuje se u lijepu 16-ogodišnju Polinu. Nekoliko dana njemački se okupatori ponašaju humano, a onda počimaju ubijati stanovnike sela bez upozorenja. Franz s djevojkom bježi u partizane. Počinje odiseja, a mladi par uvijek iznova dospijeva između dviju fronti.
Ali, tko misli da je istočnoeuropski film samo težak, deprimirajući, može pogledati mađarski film «Samo seks i ništa više». Kod rumunjskih i bugarskih filmaša došlo je do smjene generacija kaže Rust: «Sad imamo mladu generaciju, a ona na platno donosi svoje teme i time vraća publiku. Ono što je upadljivo, u mnogim se filmovima radi o odlasku ili ostanku. Granice su pale, oni imaju slobodu putovanja, doživlajvaju ostatak svijeta i vraćaju se i svoju domovinu vide drukčijim očima.»