Istraživanje o žrtvama Berlinskog zida

Razlog tome je taj što su vlasti bivšeg DDR-a te brojke zataškavale i svijesno širile lažne priče i informacije o smrtnim slučajevima. Tek od kada su dostupni brojni dosjei bivše tajne službe DDR-a i nakon što je održano nekoliko procesa onima koji su pucali na prebjege, moguće je pojasniti sudbinu brojnih žrtava. Upravo je to cilj zajedničkog projekta Centra za povjesna istraživanja iz Potsdama i udruge Berlinski zid, kojeg finacira Savezno povjerenstvo za kulturu u medije.

Slike ranjenog i krvlju oblivenog 18-godišnjeg Petera Fechtera obišle su cijeli svijet. Ovaj je mladić bio ubijen 17. kolovoza 1962. godine upokušaju da zajedno sa svojim kolegom prijeđe granicu između zapadnog i istočnog Berlina, nekoliko metara od savezničke kontrolne postaje Checkpoint Charlie. Njegova je sudbina uzbudila duhove više od sudbina ostalih stradalnika zbog toga što se nitko nije usudio - niti s istočne niti sa zapadne strane - priskočiti u pomoć mladiću koji je umirao u mukama zbog straha da pri pružanju pomoći i sami ne budu ustrijeljeni. Prošlo je gotovo sat vremena dok su pogranični vojnici odnijeli tijelo ubijenog mladića.

Takve se potresne slike žrtava zida kao što je bio Peter Fechter kasnije više nije moglo vidjeti u javnosti - žrtve neuspjelog bijega bile su poznate samo službi državne sigurnosti. Oni su rodbini žrtava podastirali kojekave izmišljene priče o uzroku pogibije, kaže povjesničarka Christine Brecht koja u ovom projektu istražuje takve lažne prikaze. Pri tome stalno otkriva brojne tragične sudbine:

"Slučaj kada je na zidu ubijeno dvoje djece, a rodbini je priopćeno kako su se djeca utopila na kupanju. To je poznati slučaj - smrt Lothara Schleusnera i Joerga Hartmanna 1966. godine."

To su bili dječaci od 10 i 13 godina. Joergov otac je živio u zapadnom Berlinu, a djeca su ga htjela posjetiti. U pedantno vođenoj kronološkoj statistici žrtava oni se vode pod brojem 60 i 61. Do sada su znanstvenici mogli razjasniti 125 smrtnih slučajeva. Među njima su i ubijeni pogranični vojnici sa istočne kao i zapadne strane zida.

Činjenicu da je tijekom prvih pet godina nakon izgradnje zida ubijena polovica svih prebjega povjesničar Hertle objašnjava sustavnom izgradnjom graničnih kontrolnih uređaja. Tijekom 70-tih i 80-godina ponovno je pao broj žrtava, kaže Hertle:

"To je zbog toga što su se poboljšali alarmni sustavi na granicama. Ali moguće je da to ima veze s politikom popuštanja u DDR-u pri čemu su međunarodni forumi raspravljali o svakom pucnju koji je odjeknuo na njemačko-njemačkoj granici i za to tražili iscrpna objašnjenja".

Još nije istražen 80 i jedan slučaj pogibije koju se dovodi u vezu s prelaskom zida, no već sada je jasno da će broj dokumentiranih žrtava zida biti još veći. Vjerojatno je i to da su 62 osobe, za koje se do sada vjerovalo da su žrtve zida, poginule pod nekim drugim okolnostima ili da su možda čak još na životu.

Ovaj bi istraživački projekt trebao biti završen do kraja slijedeće godine, a do sada istraženi slučajevi mogu se vidjeti na internetu. Na kraju projekta objavit će se knjiga o svim žrtvama koja će biti dostupna javnosti i kojom će se moći odati počast svakoj pojedinoj žrtvi. To će biti počast odvažnima, uglavnom mladim ljudima, žrtvama druge njemačke diktature.

"Osobito su me šokirali slučajevi kada su granični vojnici pucali iz svih pravaca na bespomoćne izbjeglice. Ponekad su vojnici ispaljivali i do 200 metaka iz kalašljikova, najčešće u leđa ljudi koji nisu željeli ništa drugo osim doći na slobodu. Te se bjegove moglo spriječiti i drugim sredstvima."

Rane članova obitelji i prijatelja žrtava nikada neće zacijeliti. Za mnoge od njih je taj dio istraživanja o žrtvama dio njihovog osobnog suočavanja s tom temom, ističe znanstvena suradnica Christine Brecht:

"Neki se savim odlučno tome protive i kažu "ne" i mi to onda moramo poštivati. Kod drugih pak imamo dojam kako su jedva čekali da ih netko o toj temi nešto pita. Nekima je ubijen otac u pokušaju bijega, ali o tome se do sada nikada nije govorilo. Takvi su ljudi često otvoreni za razgovor. Oni se sami nisu time bavili i ne znaju puno o tome jer se niti u obitelji nije o toj temi puno govorilo."

Ovaj će projekt biti okončan za godinu dana. Ohrabreni dosadašnjim iskustvima znanstvenici se nadaju da će uspjeti razsvjetliti sve smrtne slučajeve na njemačko-njemačkoj granici. To znači još jako puno posla kad se ima u vidu da je ona duga 1. 400 kilometara.