Izbjeglice iz Hrvatske postaju građani Europske unije

Mirjana Grujić iz zapadne Slavonije već 18 godina živi u kolektivnom izbjegličkom centru Krnjača kod Beograda. Tu je upoznala i svog supruga i zasnovala obitelj. Za dva mjeseca ona i njezina obitelj preselit će u jedan od 80 stanova koje im je osigurala Zaklada „Divac“ i Visoko povjerenstvo za izbjeglice Ujedinjenih naroda (UNHCR). „Kada smo izbjegli tu je bilo bitno spašavanje glave. A poslije se čovjek i navikne“, priča Mirjana. Njezin sin Zoran rođen je u kolektivnom centru. To je jedini svijet za koji on zna i ne raduje se što ga napušta.

Strah od odlaska iz kolektivnog centra

Devetogodišnji Zoran nije jedini stanovnik centra koji ne želi preseliti. Mnogi će odbiti stan zbog straha da neće uspjeti preživjeti ukoliko napuste mjesto u kojem im država financira sve životne potrebe. Glumac iz Like Rade Belić, godinama stanovnik centra u Krnjači, jedan je od njih. Pokazuje na kofere u svojoj baraci koji čekaju da budu spakirani onog dana kada mu država ponudi ne samo stan, već i omogući normalan život: „Takvo rješenje je stiglo kasno. Ja nemam prihode odakle bih mogao to plaćati. Zar oni misle da se sa 6.000 dinara može živjeti mjesec dana? Dok bih poplaćao sve režije, ne bi mi ostalo ni za lijekove. A imam od međunarodne komisije proglašenu opću nesposobnost za rad i oni su toga svjesni“, kaže Rade.

Rade, inače, ima stan u Zagrebu i tri seoska imanja. Ali novi hrvatski Zakon o prebivalištu primorava izbjegle da poslije 20 godina donesu odluku koju osobnu kartu će uzeti. One osobe koje nemaju prebivalište u Hrvatskoj, ne mogu dobiti hrvatsku osobnu kartu, a ukoliko je nemaju, morat će plaćati dodatni porez na svoju imovinu u Hrvatskoj. Rade kaže da će, ukoliko zbog novog zakona bude morao plaćati dodatni porez na svoju imovinu u Hrvatskoj, odbiti da plati sve dok Republika Hrvatska njemu ne plati odštetu što mu je imanje neobrađivano 20 godina i što mu kuće na imanjima, koje su odavno samo ruševine obrasle u korov, nisu obnovljene.

Sve manje povratnika

Slikar iz Rijeke Đuro Maoduš, također stanovnik kolektivnog centra u Krnjači, kaže da nije dovoljno informiran i da ne zna kako će se ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na neriješeno pitanje njegovog stana u Rijeci. „Moj stan je uzeo jedan Hrvat. On je moj stan iznajmljivao. To je malo tragično. Bar da je ušao netko tko nema stan, nego je ušao netko tko već ima stan, a moj iznajmljuje...“

Prema podacima iz Komesarijata za izbjeglice, u Srbiji je još uvijek registrirano 66.407 ljudi sa statusom izbjeglice. Oko 50.000 ih je iz Hrvatske; 1996. bilo ih je ukupno 618.000, a tijekom godina državljanstvo Srbije dobilo je njih 250.000. Istovremeno, podaci UNHCR-a pokazuju da je održivi povratak u Hrvatsku ostvarilo 60.000 ljudi. Svake godine povratak je sve slabijeg intenziteta, a samo 38 posto od ukupnog broja osoba koje se vrate u Hrvatsku, tamo i ostaje.

Neke od povratnika u Hrvatsku pronašao je kanadski fotograf Christopher Bobyn koji živi u Berlinu. Evo što je zabilježio.