Izborna farsa u podjeljenom Bangladešu

Malo tko polaže velike nade u boljitak nakon izbora. Ni građani Bangladeša ni strani promatrači ne vjeruju da još jedno glasanje može zaliječiti duboke podjele u zemlji. Front između trenutno vladajuće Avami lige i oporbenih stranaka, prije svega Bangaldeške nacionalne stranke (BNP), prejako je zacementiran i ukorijenjen u društvu. Sukob dvije političke snage oko priprema za izbore bio je takav da se oporba odlučila na bojkot, protestne marševe i pozivala svoje pristalice na opći štrajk. Kada je sredinom studenog obznanjeno da će izbori biti održani danas (5. siječnja), počeli su nasilni prosvjedi u kojima je do sada stradalo najmanje 150 ljudi. U subotu je zapaljeno najmanje 30 izbornih mjesta.

Vladajući ne mogu izgubiti

Premijerka Šeik Hasina nije održavanje izbora htjela dovoditi u pitanje „iako izbore ne prihvaća najveći dio stanovništva“ – kako procjenjuje Imtiaz Ahmed, profesor međunarodnih odnosa iz Dake. „Vladajuća stranka će pobijediti u 153 od 300 izbornih jedinica i to je sigurno čak i bez brojanja glasova“, kaže Ahmed. Naime, u Bangladešu se primjenjuje većinski izborni sustav, a u čak 153 jedinice oporba nije postavila niti jednog kandidata. To obećava sigurni ostanak na vlasti za Avami ligu, ali prema Ahmedovim riječima sprječava polovinu stanovnika da njihov glas išta znači. „Tako se krši duh Ustava u kojem piše da svaki građanin ima pravo glasa“, smatra ovaj profesor.

S ovom ocjenom suglasan je i Henrik Maihack iz Zaklade „Fridrich Ebert“ u Daki. „Uz tako nisku izlaznost vlada neće moći tvrditi da iza ima puni legitimitet“, kaže ovaj Nijemac. „Predvodnica opozicije Kaleda Zia je de facto u kućnom pritvoru, gotovo čitavo rukovodstvo Nacionalne stranke je u ilegali ili po zatvorima“, navodi Maihack. Čelnici najveće oporbene stranke su optuženi da su podupirali nasilne prosvjede proteklih tjedana, ali naš sugovornik vjeruje da je do sada viđeno nasilje tek uvod u destabilizaciju zemlje koja slijedi nakon izbora. „Ovo nikako nije povoljan razvoj za konsolidiranje demokracije u zemlji“, dodaje.

Točke sukoba

Važan trenutak za opasni razdor na političkoj sceni odigrao se u lipnju 2011. godine. Do tada je naime u Bangladešu važilo specifično pravilo – vlast je pred izbore iz ruku vladajućih stranaka predavana nekakvoj vrsti prelazne tehnokratske vlade, kako bi se osigurali pravedni izbori. Tada je međutim Vrhovni sud u Daki oborio ovo pravilo jer prema zakonu zemljom navodno ne smije upravljati vlast koja nije izabrana na izborima. Ipak, Vrhovni sud je dozvolio da se još dva izborna ciklusa održe uz pomoć prijelazne vlade, ali je vladajuća Liga tu prepoznala svoju šansu – odbila je predati vlast tehničkoj vladi uoči izbora. Od tada je prisutna dvojba oporbe da će izbori biti slobodni i da će se glasovi brojati neovisno.

Neprijateljstvo političkih opcija, pa samim tim i građana, ima i svoju vječitu temu i izvor rasplamsavanja mržnje. U pitanju je Tribunal koji ispituje zločine počinjene u borbi za neovisnost od Pakistana 1971. godine. Najvažniji optuženici pripadaju oporbenoj islamističkoj stranci, ali ima i predstavnika nacionalista. Oni su optuženi, a neki već i osuđeni, za zločine protiv čovječnosti, ubijanje i mučenje boraca za neovisnost. Prošlog ljeta su stotine hiljada sekularnih građana tražili smrtne kazne za zločince, što je vladajuća stranka koristila kako bi diskreditirala kompletnu oporbu. Poznati islamisti su u radu tribunala prepoznali navodni „antiislamizam“, a kako za politički imidž u Bangladešu nije dobro biti „antiislamista“, Vlada je nakon toga počela s uhićivanjima i sekularnih bloggera i aktivista. U prosincu je izvršena i smrtna kazna nad čelnikom Islamističke partije Abdulom Kaderom Molom, što je dodatno podgrijalo atmosferu.

Pričaju, ali se ne čuju

Kada se događaji sa živopisne političke scene sagledaju na jednom mjestu, postavlja se legitimno pitanje kako do sada nije započeo građanski rat. Međutim, ovo nije ništa novo u modernoj političkoj povijesti Bangladeša, kaže Henrik Maihack. „Prije svakih izbora poziva se na bojkot, na ulicama vlada nasilje, ide se u štrajkove“, nabraja on. Imtiaz Ahmed je uvjeren da siromašna zemlja ne smije sebi dozvoliti i političke podjele. „Porasti će međunarodni pritisak, jer će se smanjiti investicije. A svojim krutim držanjem vlada sve više gubi podršku stanovništva. Neće biti drugih mogućnosti osim održavanja novih, slobodnih izbora“, uvjeren je ovaj politolog.