Izlet države u bankarske vode

Najnoviji paket pomoći Commerzbanku je "težak" 10 milijardi eura - i to nije prvi puta da je ta banka morala kucati na vrata nadležnima. Jer očito se Commerzbank precijenio u ambiciji kupnje trećeg člana iz bivše "velike trijade" njemačke bankarske scene - Dresdner Banka. Jesenas je zato država već morala uskočiti s 8,2 milijarde eura i povrh toga još i jamstvimima od 15,2 milijardi eura. Stoga se ne može ni reći da država traži previše kada najnovijem transakcijom dobiva i pravo veta na odluke uprave Commerzbanka. Ta pozajmica nije niti besplatna: Europska unija dozvoljava ovakve izlete države u bankarski svijet samo ako je on komercijalno opravdan. To znači da banka mora na ukupnu pomoć plaćati 9% kamata što znači milijardu i 476 milijuna eura godišnje. Odakle - to je drugo pitanje. I Commerzbank i njena akvizicija Dresdner Bank bilježe gubitke a Commerzbank niti u najboljim godinama poput 2007. nije skupila više od 1,9 milijardi eura dobiti (EBIDA).

Commerzbank ostaje u poslu

Zbog poteškoća u kojima se zatekao Commerzbank i koncern Allianz je "zamoljen" da razmisli o cijeni koju je zatražio za Dresdner Bank. Osobito zato jer se u trezorima i te banke nalaze vrijedonosnice koje jedva da su danas vrijedne papira na kojima su tiskane. Obzirom da je Allianz bio gazda u vremenima kada su se ti papiri kupovali, pristao je preuzeti takve gubitke u iznosu od milijardu i 100 milijuna eura. Sve u svemu, sada svi iskazuju optimizam za sudbinu Commerzbanka koji je sada "naoružana" s tridesetak milijardi eura vlastitog kapitala. Time može i dalje ispunjavati glavnu zadaću do koje je stalo državi: u krvotok nacionalnog gospodarstva i dalje ubrizgavati plative kredite kako bi se industrija potakla na investicije.

Rupa je veća nego što se priznaje

Brodolom je dakle izbjegnut. Ali i ovakav slalom jedne od najvećih novčarskih institucija u zemlji zbog "leševa u podrumu" u obliku nenaplativih vrijedonosnica daje dovoljno povoda za zabrinutost. Jer to znači da je stanje u njemačkom bankarstvu daleko ozbiljnije nego što to dopire do javnosti. Konačno, i predsjednik najveće privatne novčarske institucije ove zemlje Deutsche Banka, Josef Ackermann, najavio je kako se - kada se sve zbroji i oduzme - ove godine može očekivati val otpisanih stavaka koji će se mjeriti u stotinama milijardi eura.

Bad Bank - za bad boyse u Mercedesima?

Zato već i Gerhard Stratthaus, potpredsjednik takozvanog Posebnog fonda za stabilizaciju tržišta SoFFin (već i ime rječito govori kako je to državno tijelo koje raspolaže novcem za pomoć) govori o mogućnosti da i Njemačka osnuje svojevrsnu Bad Bank, banku u koju bi se slijevale sve vrijednonosnice upitnog boniteta. Naravno da investitori koji su svojedobno kupovali takve papire maštaju o takvoj državnoj instituciji makar se u planovima spominje kako bi onda ta banka određivala cijenu po kojoj će vrijedonosnice kupovati. Ali valja podsjetiti da i Amerika ima instituciju čija bi se namjena mogla donekle usporediti s takvim Bad Bankom. Ime te novčarske institucije je - Fannie Mae. (agencije, FTD, aš)