Izložba Tutankhamonovog blaga u Bonnu

Da vas pitaju: koje faraone poznajete, sigurno bi se na dužoj ili kraćoj listi imena našao Tutankhamon. Pritom taj egipatski kralj ni po čemu nije bio posebno važan u povijesti bogate i slavne zemlje u dolini Eufrata i Tigrisa, osim po jednoj stvari - njegova grobnica je ostala neotkrivena od strane razbojnika, ali i arheologa sve do 1922. godine, i shodno tome, blago u njoj kompletno očuvano. O Tutankhamonu se do tog senzacionalnog arheološkog otkrića vrlo malo znalo i malo govorilo. No, više od 3 000 godina nakon svoje smrti, taj faraon je postao slavan. Danas znamo, tj. stručnjaci pretpostavljaju da je bio sin faraona Ehnatona i jedne od njegovih sporednih žena, da ne kažemo priležnica, da je još kao dijete zasjeo na tron i tamo vladao desetak godina, od 1332. do 1323. prije nove ere, te da je vrlo mlad umro. Kako je njegova grobnica po veličini, obliku i skromnosti atipična za jednog faraona, pretpostavlja se da je Tutankhamon umro iznenada jer za njega nije izgrađena posebna grobnica, već je jedna postojeća, i to ne kraljevska, takorekuć na-vrat-na-nos preuređena i u nju je smješten mumificirani leš zajedno s blagom. Predmeti koji su, pak, strpani s mrtvim faraonom u tri podzemne prostorije, odgovaraju onome što je inače stavljano u mahom opljačkane kraljevske grobnice tako da arheološki nalaz Engleza Howarda Cartera ima doista ogromnu znanstvenu vrijednost. A Tutankhamonovo blago od očiju radoznalih i dugih prstiju razbojnika sačuvao je slučaj. Prilikom gradnje susjedne grobnice kralja Ramsesa VI. antičke barake za radnike izgrađene su točno na ulazu u Tutankhamonovu grobnicu, potpuno je skrivajući. Tom slučaju imamo danas zahvaliti za brojne sačuvane vrijedne predmete iz daleke prošlosti Egipta i za izložbu o Tutankhamonu koja se u Bonnu može vidjeti odnedavno pa do siječnja iduće godine i zbog koje vam sve ovo pričamo. Rano umrli egipatski faraon dobio je u ovim nemirnim vremenima i politički na značenju. Bonsku izložbu otvorili su njemački kancelar Gerhard Schröder i egipatski predsjednik Hosni Mubarak osobno.

"Poruka ove izložbe treba biti kako je kultura uvijek bila i uvijek će biti čvrst most dijaloga. I da ova povijest iz doba faraona, sa svim što je u proteklim epohama pridonijela božanstvima i religioznom štovanju, još uvijek predstavlja jedan od stupova na kojem počivamo u našem dijalogu između muslimana, kršćana i židova na temelju jednakosti i zajedničkih interesa," rekao je Mubarak.

Oduševljenje za stranu povijest i umjetnost može koristiti u dijalogu između različitih kultura i religija, smatra i njemački kancelar:

"Smatram kulturnu razmjenu daleko više od susreta sa kulurom nego i izuzetno politički važnom. Jer samo onaj tko poznaje razlike - i to se nauči sučeljavanjem kultura i tko to može, može se obraniti od paušalnih ocjena o onim drugima.”

No, vratimo se s političkih govornica u muzejske dvorane. I to one Kunst- und Ausstellungshalle na bonskoj muzejskoj milji. Izložba Tutankhamonovog blaga najavljivala se na sva zvona - kao prva u Njemačkoj nakon 20 godina, s pretprodajom karata i velikom reklamnom kampanjom. No, za sada je najezda posjetitelja izostala. Činjenica jest da se na bonskoj izložbi može vidjeti 50-ak vrijednih predmeta iz Tutankhamonove grobnice i još 70-ak iz egipatske doline kraljeva, no sve to ipak ne ispunjava očekivanja. Jedan od razloga je sigurno za ovakvu izložbu neprimjeren prostor i ne baš najbolji koncept. Izložbi bez ikakve dvojbe nedostaje atmosfere, na malom i pomalo zbrčkanom prostoru, među visokim bijelim zidovima i ne baš najsretnije postavljenim pločama s popratnim tekstovima jednostavno je teško otploviti u zlatno doba egipatskih kraljeva i predati se čaroliji o kojoj svjedoče eksponati posuđeni iz Egipatskog muzeja u Kairu.