"Ja sam radostan, budite i vi"

«Ivan Pavao Drugi stoji pred najvećom kušnjom svog dugog neuobičajenog života. Ide mu u susret sasvim opušteno u nesebičnoj vjeri u Gospodina Boga, s kojim je uvijek živio, u ovim satima patnje i ranije dok je ispunjavao svoje dužnosti,» izjavio je papin rimski vikar kardinal Camillo Ruini na misi u bazilici svetog Ivana Lateranskog: «Papa već vidi i dodiruje Boga, on je već sjedinjen s našim jedinim spasiteljem.»

U misi u Lateranskoj bazilici sudjelovali su talijanski predsjednik Carlo Azeglio Ciampi i premijer Silvio Berlusconi.

"Izadjite van, na otvoreno more...treba pokusati jos jednom ne dati se svladati..".na biblijsku pricu o bogatom ulovu riba u teska vremena koju je Ivan Pavao drugi tako cesto ponavljao u svojim molitvama i na putovanjima, je na misi za papu podsjetio njemacki kardinal Karl Lehmann. U katolickim crkvama sirom zemlje stotine vjernika su u zadnjim satima papina zivota molile za njega. Mnoge crkve su, posebno u Bavarskoj, na izricito trazenje vjernika bile otvorene cijele noci. Svi mediji, narocito elektronski, opsezno izvjestavaju o dogadjajima u Vatikanu ocjenjujuci kako je Pontifex iz Poljske ne samo 26 godina vodio svjetsku katolicku zajednicu nego pisao i politicku povijest svijeta.

Tijekom cijele noći u papinoj je rezidenciji gorjelo svjetlo. Desna brončana vrata na bazilici svetoga Petra sinoć su zatvorena, što se u Rimu tumačilo kao znak da je papa mrtav. Vrata su međutim jutros ponovno otvorena. Iz Vatikana nema nikakvih novih vijesti ili potvrda da je Karol Wojtyla preminuo. Talijanski mediji javljaju da je neposredno prije svoje bitke sa smrću papa Ivan Pavao Drugi uz veliki napor napisao svoju posljednju poruku poljskim sestrama i svećenicima – «Ja sam radostan, budite i vi.» Vatikanski je glasnogovornik najavio da će oko 11 sati i 30 minuta javnosti iznijeti kakvo je stanje pape Ivana Pavla Drugog.

Ivan Pavao Drugo je 1996. godine donio svoju apostolsku konstituciju «Universi Dominici Gregis» - «O upražnjenosti apostolske stolice i izboru rimskoga pape» u kojoj je dopunio i izmijenio dotadašnje odredbe i u kojoj su unaprijed određeni svi detalji od tugovanja za papom do tijeka izbora sljedećega poglavara katoličke crkve. „Sede vacante“ – prastara je latinska formula za razdoblje u kojem je Petrova stolica u Rimu prazna, za razdoblje od kraja nekog pontifikata do izbora novoga pape.

Smrt Ivana Pavla Drugog mora utvrditi kamerarius, kardinal koji je na čelu Apostolske komore, najstarijeg tijela Rimske kurije iz kojeg su proizišle sve druge ustanove. Riječ je o ministarstvu koji upravlja dobrom Svete stolice i koje zastupa njezina svjetovna prava. Od 1993. godine dužnost kamerlenga obnaša španjolski kardinal Edoardo Martinez-Somalo. Osim toga kardinal komornik ima dužnost zapečatiti radnu sobu i privatne prostorije preminuloga pape. Nako što kardinal Martinez Somalo službeno utvrdi smrt Ivana Pavla Drugog, s njegovog će prsta skinuti prsten Ribara, što je znak papisnke moći. Pečat na prstenu, na kojem je grb Ivana Pavla Drugog kojim je potpisivao enciklike, u nazočnosti kardinala koji su stigli u Rim, razbija se, a zatim kamerarius o papinoj smrti obaviještava rimskoga vikara. Tako bi Camillo Ruini trebao bio taj koji će javnosti prenijeti vijest.

U svojoj konstituciji «Universi Dominici Gregis» Ivan Pavao Drugi» zabranio je fotografiranje preminuloga pape: «Nikome nije dopušteno da uz pomoć bilo kakvih sredstava fotografira papu na bolesničkome krevetu ili nakon što premine. Također nije dopušteno bilo čime snimati njegove riječi kako bi ih se kasnije reproduciralo. Ako netko nakon papine smrti želi fotografirati zbog dokumentacije, mora za to tražiti dopuštenje kardinala komornika Svete rimske crkve, ali slikanje neće biti dopušteno ako papa nije odjeven u odori poglavara» stoji u dokumentu.

Službeno se za papom žali devet dana. Kardinali moraju prvo odlučiti kada će i na koji dan papini posmrtni ostaci biti preneseni u vatikansku baziliku, gdje će vjernici još jednom moći odati počast Ivanu Pavlu Drugom. Pokop bi, ako nema nekih posebnih razloga, trebao uslijediti između četvrtog i šestog dana nakon njegove smrti. Najkasnije dvadeset dana nakon smrti Ivana Pavla Drugog mora se početi s izborom njegova nasljednika i u tom razdoblju vođenje crkve u rukama je kardinala. Oni međutim nemaju ovlasti i jurisdikciju u pitanjima o kojima inače odlučuje papa. Ti će poslovi morati čekati njegova nasljednika.

Komornik crkve, kardinal Martinez Somalo preuzima jednu posebnu ulogu: u njegovim je rukama provizorna upravna vlast. Zajedno s trojicom kardinala, prema onome što stoji u konstituciji, mora štititi dobra apostolske stolice i njima upravljati. To četveročlano tijelo čini posebnu kongregaciju i bavi se redovitim poslovima. Svi bitniji poslovi moraju biti prebačeni na opću kongregaciju.

S papinom smrću svim kardinalima koji se nalaze na čelu različitih dikasterija kurije, dakle kongregacijama, vijećima i odborima, prestaje dužnost. Angelo Sodano time više nije državni tajnik, a Josef Ratzinger više nije prefekt Kongregacije za nauk vjere. No nema pravila bez izuzetka: uz već spomenutog komornika, na dužnosti ostaju glavni rimski vikar, predstojnik Vatikanske bazilike te glavni vatikanski vikar.

Apostolske se konstitucije kardinali moraju strogo pridržavati. Oni imaju pravo i dužnost birati Petrova nasljednika, poglavara cijele crkve i slugu sluga Božjih.