Jezična ograničenja uvredljiva, ali nezaobilazna

To su dvije komplementarne teme, koje s različitih aspekata pokazuju kako se pojedine europske književnosti bore protiv aktualnog globaliziranog tržišnog realizma, istaknuo je predsjednik povjerenstva Razgovora Ante Stamać na početku tog susreta uglednih intelektualaca – pisaca, teoretičara i prevoditelja iz 12 europskih zemalja.

Odnos globalizacije i književnosti manjinskih jezika

Dok je gotovo svu pozornost medija, ali i policije proteklih dana zaokupljao zagrebački summit predsjednika država srednje Europe, u Klubu književnika održana je „najveća hrvatska književno-europska manifestacija“, kako ju je nazvao prvi čovjek Zagrebačkih književnih razgovora Ante Stamać. Devetnaest vrhunskih stručnjaka tijekom skupa razgovaralo je u tri kruga: «Diskutiralo se o današnjoj recepciji književnosti s obzirom na prilagođenost, odnosno neprilagođenost tržišnim zahtjevima, teoriji poezije te o odnosu globalizacije i manjinskih jezika i književnosti», otkrila nam je producentica razgovora Lara Höbling-Matković. Svojim je izlaganjem diskusiju, među ostalima, potaknula grčka književnica i prevoditeljica Lia Karavija koja je istaknula kako ju jezična ograničenja na koja nailazi znaju iskreno naljutiti: «Za mene su jezična ograničenja vrlo uvredljiva, no ona su nažalost neizbježna. Kada sam prevodila dramu Mire Gavrana, to nisam mogla učiniti prema hrvatskom izvorniku, nego prema vrlo dobrom engleskom prijevodu. To nije najbolje rješenje, no ipak je rješenje. Stoga sam na razgovorima pokušala tematizirati načine na koje možemo nadilaziti ta jezična ograničenja, pogotovo kada su u pitanju jezici koje govore brojčano manji narodi. Zalažem se, naime, za poticaj razmjenama i autora i prijevoda koji će otvoriti prostor upravo tim manjim jezičnim grupama koji su lingvistički vrlo zanimljive», rekla je Karavia koja smatra da su radovi izvorno objavljeni ili prevedeni na engleski jezik ipak bez konkurencije, kada je u pitanju prodor na globalno tržište.

Nema malih jezika

Na Razgovorima se položajem jezika bavio i portugalski književnik Manuel Frias Martins: «Postoje manjinski jezici, no nema malih jezika. No, kada govorimo o engleskom jeziku, on je danas zapravo oruđe za rad i zato se stalno razvija, no primijetio sam da u svijetu postoji nekoliko pokreta koji negativno reagiraju na snažnu prisutnost engleskog. Takav pristup smatram krivim te motiviranim ekstremnim nacionalizmom. Navest ću primjer kako se prihvaćanje engleskog kao univerzalnog sredstva komunikacije odrazilo na književnost. Prije nekoliko je godina jedan portugalski pisac osvojio Nobelovu nagradu. To mu je uspjelo, jer je bio preveden na engleski jezik, a preveden je bio zato što portugalske državne institucije već 20 godina financiraju prevođenje», kaže Frias Matins i upozorava da se takvo prihvaćanje engleskog jezika ne smije miješati s mogućim stvaranjem ovisnosti o britanskoj, američkoj ili nekoj drugoj kulturi, jer ne radi se o političkom procesu, nego posve praktičnom. U tom kontekstu zanimljiva je i priča pjesnika Petera Waugha koji je na Razgovorima predstavljao Austriju, no on je podrijetlom Englez.

Svaki jezik otvara nove prostore

Waugh u svojem poetskom izrazu ponekad poseže za njemačkim jezikom koji mu nije materinji: «Primijetio sam da kada pišem na njemačkom, zapisujem stvari koje ne bih pisao na engleskom. Drugi jezik odvodi me na druga mjesta. Dogodi mi se da prestanem razmišljati na materinskom jeziku i otkrijem da neke stvari mogu čak i bolje izreći na primjerice njemačkom. Ideje i stil, dakako, ostaju nepromijenjene, no određeni jezik otvara mentalne prostore do kojih neki drugi ne dopire», pojasnio je Waugh koji je na zagrebačkome skupu predstavio svoju bečku skupinu pjesnika koji pišu na engleskom. Radi se o grupi koja istražuje koliko poezija može izaći iz svojih granica, ispreplićući se s drugim umjetničkim izrazima poput glazbe, pokreta, plesa, i to ne samo na području izvođenja, nego i stvaranja. Spomenimo da je upečatljiv nastup na 27. Zagrebačkim književnim razgovorima imao i Leopold Auburger – intelektualac kojega je Ante Stamać predstavio kao najvećega odvjetnika hrvatskog jezika u Njemačkoj, bio je tu i stari zagrebački gost Mađar Mario Papp, a među ostalima nastupio je poznati britanski pisac Robert Minhinnick.