Još jednom su se izvukli

Čak i kada stari recept iznova pomogne, pobjede ipak izgledaju drugačije. Naime, savez socijalista i konzervativaca uspio je spriječiti izbornu pobjedu Nacionalne fronte. U njihova oba uporišta, na sjeveru i na jugu Francuske, u odlučujućem krugu glasovanja konzervativci su bili uspješni. Uspjeli su oduzeti pobjedu Marine i Marion Le Pen u koju su one bile sigurne. No, s pravom su oba pobjednika reagirala skromno i oprezno.

Građanske stranke bez koncepta

I u drugom odlučujućem krugu izbora su obje popularne kandidatkinje Nacionalne fronte osvojile preko 40 posto glasova. Ali, posebnost francuskog izbornog zakona koja dozvoljava formiranje saveza u drugom krugu protiv zajedničkog protivnika onemogućila je njihov trijumf. No, to ni u kojem slučaju nije koncept koji se može primijeniti na duže staze. Od duela Jean-Marie Le Pena i Jacquesa Chiraca na predsjedničkim izborima 2002. njegova kćerka je očigledno tu stranku uspjela osloboditi demonizacije i osigurala joj kontinuiran uspon. Nakon ovih izbora je jasno da je u Francuskoj stvoren "trostranački sustav". A socijalisti kao i konzervativci na uspjeh klana Le Pen gledaju kao paralizirani. Ustanite konačno i borite se, poručio bi im čovjek. Nacionalna fronta je prepoznatljiva snaga i nije nešto što će nestati preko noći.

Politička mrzovolja i otuđenje

Uspjeh desničarskih populista zasnovan je na neobuzdanom populizmu. Oni majstorski apeliraju na osjećaje jednostavnih ljudi u francuskoj provinciji, koji osjećaju da ih je pariška moćna elita otpisala i da joj ne pripadaju. I u tome imaju pravo. Štoviše: apsolventi elitnih škola, odakle se mahom regrutiraju funkcionari etabliranih stranaka, na narod gledaju s visine. A disfunkcionalni centralizam u Francuskoj dodatno pojačava efekt otuđenja između vlade i njezinih građana.

A to je upravo tlo koje pogoduje Nacionalnoj fronti. Uspjeh te stranke nema veze samo s velikom stopom nezaposlenosti već i s tim da ljudi osjećaju da su izigrani i da su bez prava glasa. Osim toga Nacionalna fronta privlači i gubitnike ekonomske i kulturne modernizacije, što je fenomen koji se također uočava i u drugim dijelovima Europe. I zato što je zemlja duboko socijalno podijeljena, tu su slogani koji ističu naciju i identitet poput "Francuska Francuzima", koji osjećaju da su ugroženi od drugih kako iznutra tako i izvana.

Nužna borba protiv Nacionalne fronte

Krajnje je vrijeme da etablirane stranke izađu već jednom iz Pariza i čuju što imaju reći frustrirani građani u selima i manjim gradovima Francuske. Istovremeno se moraju i ideološki suprotstaviti Nacionalnoj fronti. Ne mogu se jednostavno ignorirati njihovi demagozi. Uz to je pak najgori pokušaj predsjedničkog kandidata Nicolasa Sarkozyja da pretekne desničarske ekstremiste. Ali, tako nešto nikada nije uspjelo. Jer, zašto bi ljudi glasovali za kopiju kada imaju original.

Umjesto toga i socijalisti i konzervativci bi se morali suprotstaviti ksenofobiji kao i antieuropskoj i nacionalističkoj ideologiji Nacionalne fronte. Na ovim regionalnim izborima Francuska se za dlaku izvukla. A san o ulasku Marine Le Pen u Elizejsku palaču je postao manje vjerojatan. No, baza njezine stranke je u biti i dalje jaka. I to je dovoljan razlog da se francusku politiku još jednom pozove: borite se protiv zla dok je još u začetku!