Junaci Kaia Meyera spašavaju svijet

Aktualni roman Kaia Meyera «Zmaj i dijamant», posljednji dio trilogije o nebeskom narodu, ponovo se našao na listi bestselera. Recept njegovog uspjeha je jednostavan: on povezuje povijesne događaje s fantastičnim elementima iz mitova i legendi. On također naglašava: «Kada me netko danas pita koji bi savjet mogao dati djeci ili mladima koji žele pisati, onda im uvijek kažem neka u svakom slučaju priču napišu do kraja. Jer, ako je u ovom zanimanju pored talenta i drugih stvari nešto važno, onda je to disciplina.»

To zvuči logično, no isto su tako važne i ideje. Primjerice, u romanu «Wellenläufer» ili «Hodači po valovima», koji još nije preveden na hrvatski jezik, radi se o djeci obdarenoj posebnim talentom: oni, naime, mogu hodati po vodenoj površini. Ta djeca na kraju moraju pokušati spasiti svijet od Mahlstroma, jednog vrtloga s đavolskom inteligencijom. A onda je pak Meyer u trilogiji «Wolkenvolk», čiji je zadnji dio upravo izašao, svoj fantastični svijet smjestio na 2.000 metara visine, odnosno na oblake. Hodanje po oblacima omogućuju posebne crpke, koje jednog dana odjednom više ne funkcioniraju kako treba. Zbog toga se nebeski narod nađe u ozbiljnoj opasnosti.

Stvarnost prenesena na razinu fantazije

No, iako radnje njegovih romana zvuče krajnje fantastično, Meyer tvrdi: «Vi biste se sigurno začudili u kojoj mjeri svojim knjigama reagiram na stvarni svijet. Ja na tu razinu fantazije u stvari prenosim mnoge stvarne likove, događaje i osjećaje. Za mene je kod fantastike posebno upravo to što se izaberu dijelovi stvarnosti i onda se tako dugo izvrću dok ne postanu nadrealni.»

Oko Meyerevog nosa leti jedna muha – ili je to možda već izaslanica iz nekog drugog svijeta kojeg ovaj književnik stalno iznova pronalazi? Kuća ovog 38-godišnjeg autora nalazi se u malom njemačkom gradiću Zülpichu. To mjesto ima rimske korjene, što je na nekim mjestima još uvijek vidljivo, a tu se nalazi i jedna tvrđava iz srednjeg vijeka. Meyer je u tom okruženju odrastao i išao u školu. On je bio miran dečko koji je vrijeme uglavnom provodio u kinu. I ondje se probudila njegova mašta.

«Za djecu pišem isto kao i za odrasle»

Zidove ispred njegove sobe krase futuristički laserski pištolji od gume i mačevi opasnog izgleda. Njemački književnik priča: «Uglavnom mi je uvijek pomalo neugodno kada ljude dovedem ovdje. No, prije svega muškarci u mojim godinama najprije dvije minute gledaju, a onda se vrate u djetinjstvo i uživaju stojeći pred filmskim plakatima ili oponašajući pucnjavu iz gumenih pištolja.»

Kao i u mnogim filmovima znanstvene fantastike, i u Meyerovom se fantastičnim romanima, čija se radnja nekad događa u Kini, a nekad u carskoj Rusiji, često radi o velikim stvarima: naime, o spašavanju svijeta. Junaci njegovih knjiga moraju se dokazati pri izvršenju tog zadatka i pri tome sačuvati hrabrost, odlučnost, ali i suosjećanje. Na kraju Kai Meyer ističe: «Ja pišem jednako za djecu kao i za odrasle. Jedina je razlika možda u tome da su glavni junaci mlađi te da imaju poneki problem kojeg odrasli više nemaju.»