Kad stranci paze da ne izgube ravnotežu

Müzeyyen Balci je početnica na biciklu. Ova 37-godišnja žena čvrsto stišće upravljač, nesigurno vrluda tamo-amo i muči se s održavanjem ravnoteže. Ali, ne odustaje nego stalno pokušava ponovo. Njezina instruktorica Joanna Zadora-Gruse trči za njom ispruženih ruku kako bi ju mogla pridržati u slučaju potrebe.

Na velikom trgu ispred preuređene bivše tvorničke hale u Bochumu pet žena po prvi put voze bicikl. To je prvi tečaj vožnje biciklom za doseljenice u ovom gradu, koji zajednički organiziraju migrantska udruga „ifak“ i evangelička humanitarna organizacija Diakonie uz financijsku potporu grada. U bohumskoj četvrti Westend živi velik postotak stranaca. Već nekoliko godina se ta nekoć problematična četvrt modernizira i nastoji se međusobno približiti njezine stanovnike. Tako je nastala i ideja tečaja vožnje bicikla. Vrlo brzo se prijavilo deset osoba, građani su poklonili polovne bicikle koji su temeljito uređeni u radionici za invalide. Sudionice tečaja potječu iz Turske, Iraka, Kazahstana, Gruzije, pripovijeda instruktorica Joanna Zadora-Gruse. „One u djetinjstvu možda nisu imale prilike voziti bicikl ili nije bilo staza ili bicikala, a sad bi u svakom slučaju htjele voziti bicikl.“

Tako puno ljudi ne zna voziti bicikl

Jedna od sudionica tečaja, Turkinja Müzeyyen Balci već 16 godina živi u Njemačkoj. „Vidjela sam kako druge žene idu biciklom u kupovinu ili u šetnju. I pomislila, moram i ja voziti bicikl, malo se baviti sportom. Sva djeca voze bicikl, i u Turskoj. Ali žene ne. Djeca se voze biciklom, a žene autom. Ali, u Njemačkoj puno žena voze bicikl. To je lijepo.“

Instruktorica Joanna Zadora-Gruse, koja inače vodi tečajeve integracije, nije mislila da će učenje voženja biciklom biti tako teško. Sudionice tečaja su najprije bicikl samo gurale. Onda su kod nekoliko manjih bicikala skinute pedale kako bi se na njima vježbalo održavanje ravnoteže. S obzirom da instruktorica ima pune ruke posla pomaže joj praktikantica iz migrantske udruge „ifak“ Ina Gilgen. „Stvarno se mora, osobito kod početnica, stajati pored njih i pridržavati ih, pomagati im. Za mene je bilo iznenađenje da u ovoj četvrti tako puno ljudi ne znaju voziti bicikl, što je za većinu u Njemačkoj po sebi razumljivo, kao i plivanje.“

S djecom u prirodu

Nakon 20 sati vježbe žene uspijevaju održavati ravnotežu na biciklu i voziti se. Ali, pokretanje i zaustavljanje ide teže. Još će nekoliko sati trebati vježbati da bi one skupa mogle otići biciklima na izlet. Na proljeće će vjerojatno biti novi tečaj. Potreba za to očito postoji, ne samo u Bochumu. Tečajeva vožnje bicikla već ima i u manjim i u većim gradovima: Wesselingu, Braunschweigu, Berlinu, Frankfurtu. Organiziraju ih migrantske ili dobrotvorne udruge, nekad u suradnji s policijom ili Njemačkim biciklističkim klubom ADFC. Ali, nema zajedničkog programa ni sigurnog financiranja.

A potreba postoji. I moglo bi pridonijeti zaštiti okoliša. Selma Uzan kaže da uči voziti bicikl i zbog skupoga goriva i problema sa zastojima i traženjem parkirališta: „Nekad čovjek mora ići autom, ali u kupovinu, na manje udaljenosti ići autom, to je naporno. A tijekom tjedna sa svojim sinom moram ići na nogomet, na kung-fu, na dodatnu poduku.“

Selma Uzan već sigurno vozi bicikl. Kao dijete je već vozila, priča ova žena rođena u Bochumu. Ali, onda se odjednom više nije usudila sama voziti i zaboravila je to. Njezin sin i kćer naravno voze bicikl. „Oni se čude, mama, kako ti ne znaš voziti bicikl. I zovu, idemo se vozati biciklom. Ima puno lijepih mogućnosti za vožnju biciklom, ali dosad se nisam usudila.“

No, sad hoće. Selma je već iznajmila bicikl za vježbanje i bez instruktorice.

Autor: Matilda Jordanova-Duda /aj
Odg. urednik: A. Šubić