Kada dječaci prestanu braniti čast

U kazališnoj predstavi upravo se odigrava scena u kojoj je djevojčica Zeynab već trebala doći kući, ali nije. Njezin otac, Turčin, postaje sve nemirniji i u jednom trenutku kaže svom sinu:“Idi, i pobrini se oko toga!“. On, kako se to za mladića turskog podrijetla i pristoji, ne časi časa, već ustaje i kreće u potragu za sestrom. Mladića koji pohađa 8. razred igra Mert Albaryak. Scenu poput ove doživio je već mnogo puta i u svojoj obitelji. I on je morao preuzeti tradicionalnu ulogu zaštitnika i osobe koja snosi odgovornost da se žene u obitelji ponašaju kako treba – poslušno i uzorno. Sve drugo bi obitelji moglo donijeti sramotu. A to pak naravno ne želi nitko. Publika, uglavnom, 14-godišnji učenici turskog ili arapskog podrijetla berlinske škole Ferdinand-Freiligrath, vrlo pozorno prate predstavu. I njima su ove scene vrlo dobro poznate iz vlastitih obitelji.

Predstava o kojoj je riječ nastala je u okviru projekta “Junaci protiv ugnjetavanja u ime časti” a na njemu sudjeluje oko 35 osoba. Radionice i kazališne predstave se nude i prikazuju na berlinskim školama s ciljem da s mladima razgovaraju i raspravljaju o temama kao što su čast, muška moć, identitet, jednakost među spolovima, ljudska prava – teme prema kojima se članovi tradicionalnih muslimanskih obitelji vrlo često drugačije odnose od drugih dijelova njemačkog društva.

Preispitati osjećaj časti i odgovornosti za obitelj

Učenici o kojima je riječ u pravilu su uvjereni da je „čast“ strašno važna stvar. Jedan brat se mora brinuti oko toga da nitko o njegovoj sestri ne govori ništa loše, kažu mnogi. U predstavi brat i sestra na miran način rješavaju problem – Zeynab će sama nazvati oca i s njime dogovoriti koliko dugo još smije ostati vani. „Samim time, vi možete sami razmisliti o tome hoćete li vaše sestre prisiljavati da odu s vama kući ili ne“, kaže glumac Rona obraćajući se muškom dijelu publike. Neki potvrdno i s odobravanjem kimaju glavama, drugi ostaju skeptični.

Kazališna predstava, odnosno, njezin završetak namjerno su ostavljeni „otvoreni“, bez davanja nekog konkretnog odgovora. „Učenici trebaju sami preispitati svoja uvjerenja i pronaći pravi put“, kaže Yilmaz Atmaca koji je prije sedam godina bio jedan od suosnivača „junaka“. On navodi da tada gotovo i nisu postojali projekti koji su se bavili prevenciju seksualnog nasilja u obiteljima migranata. Danas to više nije tako ako još uvijek postoji jedan snažan kodeks ponašanja za dječake i djevojčice. Prema njemu su dječaci odgovorni za pitanje časti obitelji koju često dokazuju ili „brane“ određenim mačističkim ponašanjem ili tjelesnim pritiskom. Ovaj projekt ih želi osvjestiti kako bi ovu ulogu koja im je dodijeljena ponovno preispitali.

Projekt i kazališna predstava kod mladih imaju veliki uspjeh. To velikim djelom leži na vjerodostojnosti muškaraca „Junaka“. Mert primjerice studira arhitekturu na jednom privatnom sveučilištu iako je odrastao u berlinskoj četvrti u kojoj uglavnom žive siromašnije, socijalno slabije obitelji. „Samim time mi jednostavno jako dobro znamo pod kojim pritiskom žive ovi mladići, a oni na našim primjerima mogu vidjeti da se uvijek mogu odlučiti za nešto drugo. Prihvaćaju nas budući da izgledamo isto kao i oni a i govorimo na isti način kao i oni“, kaže Rona.

Švedska ideja na njemačkom tlu

Što se Rone tiče, projekt je na njega ostavio veliki dojam. Ovaj, danas 22-godišnjak studira psihologiju a život mu se promjenio kada je prije nekoliko godina došao u kontakt s ovim projektom. „Studij mi je zanimljiv a i rad s mladima mi pričinjava zadovoljstvo. Za rad u ovom projektu potrebno je imati mnogo empatije kao i sposobnosti refleksije – sve mi je to potrebno i za studij“, kaže Rona.

Mert dodaje kako je i njemu ovaj projekt pomogao. U početku da promjeni svoja stajališta a u međuvremenu je i sam član kazališne trupe i jedan od „junaka“. „Junaci se sastaju jednom do dva puta tjedno i sa stručnjacima raspravljaju o temama kao što su jednakost, ženska prava kao i prava homoseksualaca“, kaže Mert.

Inače, ideja za ovaj projekt dolazi iz Švedske. I ovaj berlinski financira zaklada World Childhood švedske kraljice Silvije. U međuvremenu se “junaci” mogu naći i u Duisburgu, Augsburgu i Münchenu. Princip je isti kao i na samom početku rada. “Junaci“ se „regrutiraju“ sami od sebe. Primjerice, nakon kazališnih predstava uvijek im se pridruži neki novi član koji poželi postati „junakom“ i angažirati se u borbi za promjenu uvjerenja i tradicionalnih obiteljskih uloga. „U početku su mnogi rekli kako sigurno nećemo moći naći mladiće koji će biti zainteresirani za rad na projektu. No, dogodilo se upravo suprotno“, kaže voditelj ove berlinske grupe Yilmaz Atmaca.