030811 Kampf um den Kita-Platz

Veit je star 11 mjeseci. Njegovi roditelji Mario i Irina Gaul traže za njega mjesto u jaslicama. 37-godišnja Irina radi kao sociolog u Caritasu. Prvih sedam mjeseci kod kuće je s djetetom bila ona, a idućih sedam mjeseci njezin suprug. U listopadu istječe 14-mjesečni plaćeni roditeljski dopust. Onda će se oba roditelja morati vratiti na posao. Irina priča da je Veita počela prijavljivati u dječjim vrtićima kada je bio star pet tjedana. Prijavila ga je u ukupno osam ustanova. Na kraju više nije imala nikakvih posebnih zahtjeva, kaže Irina: "Na početku sam željela baš katolički vrtić, jer radim za katoličku organizaciju i zato mi je to važno. Kada to nije bilo moguće, išla sam u one vrtiće koje su mi drugi preporučili. A kada ni to nije pokazivalo rezultata, u jednom trenutku smo rekli: ako nas nazove bilo koji vrtić i kaže da ima slobodno mjesto, prihvatit ćemo."

Potrebe su velike

U Njemačkoj je prošle godine u jaslicama boravilo oko pola milijuna djece mlađe od tri godine. Prema procjenama stručnjaka, u idućih deset godina bit će potrebno dvostruko više mjesta. Na istoku Njemačke stanje je daleko bolje nego na zapadu. Ondje postoji razvijena infrastruktura još iz doba komunističkog DDR-a. Tada je bilo uobičajeno da skoro sve majke rade, pa je zato bilo i dovoljno mjesta u jaslicama.

Marlies Mertens je direktorica katoličkog dječjeg vrtića St. Rochus u Bonnu. Ona više puta godišnje mora odbiti roditelje koji traže mjesto za svoje dijete. Marlies Mertens kaže da se prijavljuje i mnogo djece iz obitelji stranaca u kojima se ne govori njemački jezik. Za njih bi bilo važno da što prije dođu u dodir s njemačkim jezikom u nekoj predškolskoj ustanovi, jer ta djeca obično kasnije u školi imaju velike probleme zbog neznanja jezika. Direktorica vrtića St. Rochus pokušava pomoći baš u takvim slučajevima. Ona priča da se povremeno prijavljuju i maloljetne majke koje moraju završiti školu. Ili majke koje boluju od depresije. "U stvari bismo svu tu djecu trebali primiti u vrtić u što ranijoj dobi. No, za to nemamo dovoljno mjesta", kaže sa žaljenjem Mariles Mertens.

"Mnoge zato ni ne rađaju djecu"

Irina Gaul je početkom veljače doznala da njezin sin ne može dobiti mjesto niti u jednim jaslicama u kojima ga je prijavila. Roditeljima nije preostalo ništa drugo nego da za jesen potraže osobu koja će njihovog sina čuvati kod kuće. U Njemačkoj postoji oko 35.000 žena i muškaraca koji su službeno registrirani kao kvalificirane osobe za čuvanje djece. Veita će čuvati jedan muškarac koji je za taj posao posebno obrazovan i koji kod svoje kuće čuva ukupno petero djece. To nije loše rješenje, smatra Irina Gaul, ali nije idealno: "Nedostatak je vrijeme čuvanja. Moraš se prilagoditi vremenu koje ti netko drugi ponudi. Osim toga, ako je ta osoba na godišnjem odmoru ili je bolesna, moraš se sam pobrinuti za zamjenu. I na kraju krajeva, to košta dvostruko više nego dječji vrtić."

Premalo mjesta u dječjim vrtićima ima ozbiljne posljedice za razvoj društva, smatra Irina Gaul. Ona upozorava: "Mnoge sposobne žene u Njemačkoj ne mogu raditi jer ostaju kod kuće s djecom. Dio njih zato živi u siromaštvu. Osim toga, neke zbog nedostatka mogućnosti da usklade obitelj i karijeru čak ni ne rađaju djecu."

Autorica: Daphne Grathwohl/Andrea Jung-Grimm

Odg. ured.: A. Legović