1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kako i gdje suditi Saddamu Husseinu

17. prosinca 2003
https://p.dw.com/p/9ZKi

Gdje se Saddam sada nalazi tajna je koju Amerikanci cuvaju za sebe, no u medijima i u politickim raspravama na to se ne trosi previse rijeci. Glavno je pitanje kako kazniti tog diktatora za zlocine pocinjene za vrijeme njegove vladavine. I konacno tko ce i gdje ce se izreci presuda. Za americkoga predsjednika Georgea Busha, gorljivog zagovornika smrtne kazne i u vlastitoj zemlji, nema dvojbe - za ono što je ucinio svom narodu Saddam Hussein treba dobiti "ultimativnu kaznu", što je u Americi drugi izraz za smrtnu kaznu "On je tiranin, ubojica, odvratni tiranin - to zaslužuje krajnju pravdu" rekao je Bush i dodao: "Ali to nece odluciti predsjednik Sjedinjenih Država, vec gradani Iraka, na ovaj ili onaj nacin." Komentar Petera Philippa.

Od tri stotinjak zakona koje je prije gotovo cetiri tisuce godina donio Hammurabi, legendarni kralj zemlje izmedju Eufrata i Tigrisa - svaki deseti prijetio je smrtnom kaznom. Primjerice za kradju, utaju ili provalu. Hammurabi je bio strogi kralji. A njegovi zakoni prvi dokumenti takve vrste. Dok se ovih dana razmislja o tome kako pustupiti s bivsim diktatorom Saddamom Husseinom ne moze se tvrditi da Irak nema pravosudnu tradiciju. Iako se postivanje zakona posljednjih godina nije ubrajalo u prioritetna moralna nacela iracke drzave, to ne bi smjelo posluziti kao obrazlozenje da irackom pravosudju nedostaju ovlasti i sposobnost da samo sudi Saddamu Husseinu. Tim vise sto je upravo prije nekoliko dana odluceno da se osnuje Tribunal koji ce se baviti zlocinima najnovije iracke povijesti. Bivsi predsjednik, pronadjen u jednoj rupi mogao bi postati prvi optuzenik koji ce odgovorati pred tim sudom. Stvarne alternative do sada nema: Stalni medjunarodni kazneni sud ne dolazi u obzir buduci da i Sjedinjene Drzave i Irak pripadaju krugu drzava koje ga ne prihvacaju. Osim toga ova institucija ne smije razmatrati slucajeve koji su se dogodili prije njezina osnivanja. Neki UN-ov sud slican kaznenom tribunalu za zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije ili Ruande morao bi se tek osnovati. Takav bi sud nedvojbeno bio izlozen kritikama da preko Ujedinjenih Naroda, pod utjecajme Sjedinjenih Drzava provodi pravdu pobjednika. Jos gore bi bilo ako bi si Sjedinjene Drzave uzele pravo da same sude Saddamu u procesu kakav je nakon Drugog svjetskog rata vodjen u Nürnbergu protiv glavesina nacistickog rezima.

Prosljedjivanje "slucaja Saddama Huseina" irackom sudu imalo bi nekoliko jasnih prednosti: prvo, bio bi to vazan korak prema irackoj suverenosti. S druge srane, amerikanci bi se mogli bar formalno povuci u drugi plan, sto bi moglo oslabiti ili potpuno zaustaviti pokoju antiamericku akciju u Iraku. Iracani moraju dobiti osjecaj da prvi puta stvarno mogu sami odlucivati, iako ce na punu suverenost sigurno morati jos pricekati. Vec se sada sve glasnije raspravlja o mogucoj visini kazne: Glavni tajnik UN-a Kofi Annan upozorava kako se ne bi smjela izreci smrtna kazna. George Bush smatra da je "ultimativna", drugim rijecima smrtna kazna primjerena zlocinima koje je Saddam pocinio. S druge strane Amerikanci su u Iraku privremeno suspendirali izricanje smrtne kazne i možda bi rješenje bilo da se ona u toj zemlji trajno ukine - ne zbog Saddama Husseina koji nije poznavao milost, nego zbog boljeg, ljudskijeg i pravednijeg drustvenog sustava u toj zemlji. Hammurabijevi su zakoni, povijesno gledano, vjerojatno bili veliko dostignuce. Cetiri tisuce godina kanije neke bi stvari mogle, dapace trebale drukcije izgledati.