Kako je iz pritvora pušten Marokanac Mzoudi

Na sudu u Hamburgu kraju se primice proces protiv Marokanca Abdelghanija Mzoudija, optuženog za sudjelovanje u teroristickim napadima u Sjedinjenim Državama od 11. rujna 2001. godine, a time i za ubojstvo u više od tri tisuce slucajeva. Izricanje presude ocekuje se neposredno prije Božica, ali sud je prošloga tjedna donio neocekivanu odluku koja je uzbudila duhove ne samo u Njemackoj - nego, mnogo više u Sjedinjenim Americkim Državama: nakon 14 mjeseci pritvora Mzoud se pušta iz istražnog zatvora. "Stoji pod optužbom kako je najkasnije od 1999.

kao clan pripadao teroristickoj skupini u Hamburgu oko Atte i drugih napadaca. Optuženi je godinama bio u veoma uskom i veoma intenzivnom osobnom odnosu sa jednim od pilota aviona, Attom ali i sa al Šehijem, Jarahom i drugim clanovima, Binalšibom i Esabarom" Objavio je na pocetku procesa protiv Mzouda tužitelj Walter Hemberger. Zato ne cudi kako je - nakon ovako teških optužbi - puštanje na slobodu tisak u Njemackoj krstio "Sramotom za njemacki pravni sustav" a americki ministar pravosuda, ultrakonzervativan John Ashcroft je poucio njemacke suce i istražne organe kako se "to kod nas nebi dogodilo". Odvjetnica Abdelghani Mzouda, Gül Pinar:

"Ostala sam zapravo bez rijeci. Dakle, prvo uzbudenje još me nije prošlo. Ovaj razvoj je za nas došao veoma iznenadujuce i na kraju su se redali dogadaji jedan za drugim. Sve je išlo veoma brzo. Na kraju krajeva, mislim, je postalo jasno da svi naokolo imaju više informacija nego što se culo na sudu i to je i sudsko vijece shvatilo. A ono ne dopušta da ga se tako povlaci naokolo."

Doista, sve se pocelo odvijati filmskom brzinom nakon što je na sud stigao faks Saveznog kriminalistickog ureda. Policijsko-birokratskim jezikom sud se obavještava kako - citiramo - "da je Uredu priopceno da su jedine osobe koje se mogu svrstati u 'Hamburšku celiju' Binalšib, Mogammed Atta, Marwan al Šehi i Ziad Jarrah." - tocka i nema više. Samo ove cetri osobe, ni rijeci o Mzoudu kojem se sudilo i sudac se morao pitati, tko to ovdje povlaci konce iznad i pored suda, tko su ti koji imaju te informacije, odakle one dolaze i koliko su te super-tajne, super-povjerljive informacije o teroristickoj mreži koja je svoju djelatnost izmedu ostalog vodila i iz Hamburga a pred sudom i u stvarnosti su tako podjednako vjerodostojne koliko i naklapanja kumica sa placa. Sudskom vijecu je - slikovito, pao mrak na oci - i to je, podsjetimo, i njegova zadaca: pravda je slijepa i u ovakvom slucaju on je obavezan donijeti presudu u korist optuženog, dakle Mzouda. Formalno, on ga je tek pustio iz istažnog zatvora - sudski pravorijek ocekuje se ovog tjedna - vjerojatno u petak, nakon što ce i svjedociti službenik Saveznog kriminalistickog ureda i završnih rijeci tužilaštva i obrane.

Reakcije sa americke strane nisu obradovale suce u Hamburgu - iz više razloga. Njemacki sud ne želi provoditi nekakvu "kaubojsku pravdu" a cak i ako je spomenuti Binalšib - koji je uhapšen u Pakistanu i izrucen Sjedinjenim Držvama - otkrio nešto više o Hamburškoj celiji i ulozi Mzouda, onda je temeljni problem 'specijalna pravda' koju amerikanci provode sa osumnjicenim za teror u zaljevu Guantanamo i na slicnim mjestima. To je bila i nada za odvjetnika Mzoudija, Michael Rosenthal: "Postoji odredeno nepovjerenje pred americkim dokaznim materijalima." Jer upravo zato jer je Binalšib izvan redovnog sudskog postupka u Americi, samim time nitko nije ni ocekivao da ce Binalšib doci u Hamburg svjedociti protiv svojih bivših prijatelja iz džamije u Hamburgu a ono što je predstavljeno kao njegov iskaz ne može imati težinu slobodnog iskaza pod zakletvom.

No tek što je Mzoud proslavio svoje puštanje na slobodu - objavljeno je, nakon molitve tek cašom mineralne vode - marokanac Mounir el Motasadek se ponadao kako to znaci zapravo oslobadajucu presudu i za njega: podsjetimo - upravo je on prva osoba u Njemackoj kojoj se sudilo zbog clanstva u teroristickoj organizaciji i suucesništvu u napadu 11. rujna. Ali postoji bitna razlika: u slucaju Motasadeka je tužilaštvo uspjelo uvjeriti sud u krivicu tako da je pravomocno osuden na 15 godina zatvora. Na tom famoznom faxu Saveznog kriminalistickog ureda nema njegovog imena - ali to ne znaci odmah da i on može na slobodu nego to može biti tek povod za novi proces u žalbenom postupku.