Kako je nastao slavni Božićni oratorij

Kao skladatelj Johann Sebastian Bach u svoje doba čak i nije bio toliko poznat - u svakom slučaju manje nego njegovi suvremenici Georg Friedrich Händel ili Georg Philipp Telemann. On je svakako u čitavoj Europi uživao glas vrsnog orguljaša i stručnjaka za taj instrument, svirača čembala, Bach je također svirao i violinu, a glasovit je bio i po svojim improvizacijama - makar se u kompoziciji smatrao autodidaktom. Ono što mu nije baš osobito išlo od ruke - ili nije imao strpljenja, bio je latinski. Zapravo je kao kantor i učitelj glazbe u školi sv. Tome u Leipzigu trebao poučavati i taj drevni jezik - ali je radije platio drugom učitelju da to čini umjesto njega.

Entuzijazam je već bio ishlapio

Božićni oratorij je nastao upravo u Leipzigu i tamo je prvi put izveden prije 275 godina, 1734. u crkvama sv. Nikole i sv. Tome. Leipzig se smatra mjestom gdje je Johann Sebastian Bach stvorio svoje najveća djela. Doduše, Bach je u trenutku stvaranja Božićnog oratorija već bio pomalo razočaran Leipzigom: u pismima se žalio na malu plaću i mnogo posla. Osim nastave, bio je zadužen za četiri glavne crkve u gradu i pripremu po jedne kantate svake nedjelje i blagdana. Svojih prvih godina u Leipzigu krenuo je krajnje ambiciozno i gotovo svake nedjelje pripremao novo djelo - iz prve dvije godine boravka u tom gradu je iza njega ostalo oko 300 kantata. Ali nakon 11 godina, kada je i sam već navršio 49 godina, ne baš najboljeg zdravlja, entuzijazam je popustio. Pa ipak je tog Božića zapanjio i stanovnike Leipziga i sve koji su imali sreću čuti po prvi puta Božićni oratorij.

Gdje su one note?

Svakako riječ je o monumentalnom djelu: zapravo je to čitava serija od šest oratorija za soliste, miješoviti zbor i orkestar koji su predviđeni za točno određene dane blagdana: prvi na sam dan Božića, na drugi i onda na treći dan svetkovine. Na Novu godinu se izvodi četvrti dio oratorija, peti se ponekad ne može izvoditi jer je predviđen na prvu nedjelju u novoj godini. Pa čak ni onda, ako nedjelja pada nakon 6. siječnja, svetkovine Bogojavljenja ili Sveta tri kralja za koji je predviđen posljednji dio Božićnog oratorija.

Ipak: dugo nakon Bachove smrti je uočeno kako si je Bach uvelike pomogao u stvaranju Božićnog oratorija i to pomoću glazbe koju je komponirao za druge prilike. To vrijedi i za glasoviti početak Božićnog oratorija koji je zapravo oratorij koji je napravio nekoliko godina ranije u čast kralja Saske - i u koji je jednostavno stavio tekst evanđelja po Luki. To onda objašnjava i svakako pompozan, čak vojnički početak; uz udaraljke i trublje jer su se takve dvorske svečanosti često znale izvoditi na otvorenom. A to znači da je i glazbenika trebalo biti što više i da su morali svirati što glasnije - da bi nadglasali buku i ciku prisutne svjetine.

Neka druga mjerila

Ipak se mora reći da je taj postupak, takozvanih parodija, u baroku bio prilično raširen i da je nama danas, u doba radija, CD-ova i MP3 playera teško i zamisliti da su ljudi u ono doba takva djela, u punom sastavu zbora i orkestra, možda čuli samo jednom u životu. S druge strane, možda se može reći kako je i za Johanna Sebastiana Bacha vrijedilo isto pravilo kao i danas: koliko para, toliko muzike.

Autor: A. Šubić

Odg. ured: Andrea Jung-Grimm