1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kako se uklanjaju bojni otrovi?

Brigitte Osterath/Anto Janković19. prosinca 2013

Sarin i VX ubijaju brzo i grozno. To su opasni bojni otrovi kojima raspolaže Sirija i koji bi trebali biti uništeni. Uništavanje je lakše nego što se na prvi pogled čini: uz pomoć najbezazlenije tvari uopće - vode.

https://p.dw.com/p/1Ac3K
Postrojenje za uništavanje bojnih otrova
Foto: army.mi/ECBC

Što će se dogoditi sa sirijskim kemijskim oružjem? Ono bi do sredine 2014. trebalo biti potpuno uništeno, takav je plan. Sjedinjene Države su ponudile pomoć u tomu. Kako je priopćila Organizacija za zabranu kemijskog oružja (OPCW) bojni otrovi bi trebali biti uništeni na američkom brodu na morskoj pučini.

Uništavanje vatrom ili vodom

Jednostavna metoda za trajno uništavanje bojnih otrova je njihovo spaljivanje. Bojni otrovi kao sarin i VX su tekućine. Kao i većina sličnih kemijskih tvari oni su zapaljivi. Pri izgaranju se otrovne molekule razdvajaju u manje, bezopasne sastavne dijelove.

Ali, postoji još jedan način uklanjanja bojnih otrova. On za promatrača nije tako spektakularan, ali je zato rafiniraniji. Otrovne tvari se mogu kemijskom reakcijom pretvoriti u neotrovne tvari. Stručnjaci to nazivaju hidrolizom. Pritom najobičnija voda uništava neke od najotrovnijih tvari.

Kritična mjesta kod otrova

Bojni otrovi kao sarin i VX imaju u svojoj molekularnoj strukturi jednu kritičnu točku na kojoj prilično lako dolazi do kemijske reakcije. Ta sklonost brzoj kemijskoj reakciji je ujedno i razlog zašto su te tvari tako otrovne. Jer, i u ljudskom tijelu one na tom mjestu stupaju u kemijske reakcije. One se primjerice nepovratno povezuju na neke životno važne bjelančevine.

Na tim mjestima gdje puca molekula bojnog otrova može se spojiti i voda. Voda time potiskuje druge atome s njihovog mjesta. Novonastala molekula izgleda samo malo drukčije nego bojni otrov. Ali, djelovanje je potpuno drukčije. Te tvari, istina, nisu potpuno bezopasne. One se moraju uklanjati prema međunarodnim propisima. Ali, one su izgubile svoju ekstremnu otrovnost.

Nije svaka voda jednako prikladna

Kemijska reakcija je u pravilu reverzibilna, to znači da se iz bezopasnih sastojaka može ponovo stvoriti bojni otrov. Ali, trik kod hidrolize je taj da zbog jako velike količine vode ta reakcija u suprotnom smjeru postaje krajnje malo vjerojatna.

Već sasvim obična voda iz slavine može uništiti bojne otrove. Ali, treba joj vremena. Sarin bi se u njoj za tri dana rastvorio samo do pola.

Tri osobe s plinskim maskama
Za danonoćni rad postrojenja treba 15 suradnikaFoto: Reuters/Mohamed Abdullah

Puno brže nego u čistoj vodi bojni otrovi se rastvaraju u lužinastoj otopini. Kod otopine s pH-vrijednosti 9 za manje od jednog sata rastvorilo bi se više od polovice sarina. Naime, voda s većom pH-vrijednošću sadrži više takozvanih hidroksidnih jona, a ti negativno nabijeni joni brže reagiraju na mjestima na kojima puca struktura bojnog otrova. Da bi se povećalo pH-vrijednost vode kemičari u vodu dodaju jednostavne kemikalije, primjerice lužinu.

Amerikanci su dobro pripremljeni

Američka vojska je već razvila aparat za uništavanje sirijskih bojnih otrova, takozvani Field Deployable Hydroysis System (sustav za hidrolizu za vanjsku uporabu). Prema navodima američke vojske ta mobilna aparatura uništava 99,9 posto bojnog otrova koji kroz nju prođe. Jedna aparatura može na dan obraditi pet do 25 tona tekućine, ovisno o vrsti bojnog otrova.

Glavni dio sustava je titanski spremnik od preko 8.000 litara. U njega se upumpavaju bojni otrovi s puno vode i potrebnim drugim kemikalijama. Da bi se reakcija odvijala brže, spremnik se zagrijava. Mješavina kemikalija napušta aparaturu tek kad je bojni otrov potpuno rastvoren. Da bi se spriječilo da plinovi bojnih otrova dospiju u okoliš, aparatura za hidrolizu se nalazi u hermetički zatvorenom šatoru.

Sustav se bilo gdje može sastaviti u roku od deset dana, kaže američka vojska. To znači i na transportnom brodu američke mornarice USS Cape Ray, koji bi trebao prihvatiti aparaturu i na pučini uništavati bojne otrove. Da bi sustav radio danonoćno potrebno je 15 suradnika.