Kako se zaštiti od "državnog kapitalizma" druge vrste?

Ne mnogo manji - i protiv kojih je Njemačka podjednako slabo zaštićena - su akvizicije stranih država koji trenutno plivaju u novcu. Berlin je itekako svjestan kako su zemlje kao Kina, Rusija ili naftaške zemlje nagomilale gigantske rezerve deviza. Sve češće se odlučuju ulagati taj novac preko državnih investicijskih fondova u poduzeća u inozemstvi. Direktor "Deutsche Bank", Josef Ackermann je prošlog tjedna izjavio kako se već radi o "novom državnom kapitalizmu" i kako Njemačka mora definirati strateška područja gdje misli da mora zadržati kontrolu - poput u energetici ili u koncernima koji barataju sa visokom tehnologijom. Direktor najveće njemačke novčarske institucije ne govori napamet: upravo u "Deutsche Bank" je nedavno ušao investicijski fond emirata Dubaia i kupio 2% temeljnog kapitala banke. Primjera ima čitav niz: jedan ruski koncern je zainteresiran ući u Deutsche Telekom. Kina je sa tri milijarde dolara ušla u američki fond "Blackstone" - i treba znati kako je to tek 0,3% njenih deviznih rezervi. To je čak i njemačkog ministra financija Steinbrücka natjeralo da se zapita: a što ako Kina odluči uložiti deset ili čak dvadeset posto svojih rezervi u inozemstvo?

Jer Peking sjedi na oko jednom bilijunu dolara od čega je značajan dio uložen u državne obveznice europskih zemalja i Sjedinjenih Država. Ruske devizne rezerve se procjenjuju na oko 400 milijardi dolara a tek se može pretpostaviti koliko su sakupile zemlje proizvođači nafte.

Jer one već dugo kupuju udjele u inozemnim tvrtkama: Kuvajt je najveći pojedinačni vlasnik DaimlerChryslera, Iran je kontrolirao značajan dio koncerna Krupp - pa tako i danas koncerna ThyssenKrupp. Naravno da Njemačka nema interesa zaustaviti takav priljev kapitala - to niti želi niti može. Ali državni tajnik Thomas Mirow iz ministarstva financija priznaje kako Berlin veoma pažljivo promatra kada neka državna tvrtka iz Rusije, Kine ili zemalja proizvođača nafte ulazi u neku njemačku tvrtku. Jer tu se možda ne radi samo o normalnom interesu zaraditi novac nego o čitavom nizu drugih mogućnosti: na primjer da se zaobiđu propisi o zaštiti patenata ili čak o jasnom političkom interesu.

Sjedinjene Američke Države i na primjer Francuska već postoje mehanizmi za zaštitu domaćih tvrtki od kupnje nepoželjnih stranaca. Washington je još krajem osamdesetih osnovao komitet koji provjerava takve akvizicije - i tamo predstavnici Bijele kuće sa ministarstvima vanjskih poslova, obrane i domovinske zaštite ne provjeravaju samo zaštitu slobodne tržišne utakmice nego i nacionalne interese Amerike. Tako je upravo to tijelo spriječilo Dubai da kupi šest luka američke istočne obale, baš kao i kineski naftni koncern CNOOC u njegovoj namjere osvojiti Unocal, naftni koncern iz Kalifornije.