Kako su vojnici iz BiH branili Austrougarsku monarhiju

Najprije nekoliko činjenica: 40% bosanskohercegovačkih vojnika u vojsci Austrougarske monarhije bilo je pravoslavne vjeroispovijesti, 30% bili su muslimani, 25% katolici, dok su 5% bili židovi ili pak protestanti. Svi su, bez obzira na vjeroispovijest, kao sastavni dio uniforme nosili fes i orijentalne hlače, i svi su nazivani Bošnjacima. Objašnjava ovo Christoph Neumayer, jedan od autora i izdavača knjige "Des Kaiser Bosniaken" ("Carevi Bošnjaci").

Sama knjiga, koju je objavila izdavačka kuća Militaria (Verlag Militaria) gotovo je monumentalna, velikog formata, s 335 stranica, više od 600 fotografija i nekoliko stručnih tekstova u kojima se detaljno analiziraju okupacija BiH te struktura, organizacija i uniformiranje bošnjačkih vojnika kao "multikonfesionalne i zasigurno najegzotičnije trupe u vojsci cijele Monarhije".

I već u samom uvodu u knjigu Neumayer navodi kako su Bošnjaci bili izuzetno hrabri, požrtvovani i pouzdani vojnici, te kako je već samo njihovo pojavljivanje na crti bojišnice izazivalo strah u neprijateljskim redovima. Neumayer objašnjava: "Znajući da je to tako, druge monarhijske jedinice koje su ih zamjenjivale bi, nakon izmještanja Bošnjaka na druge dijelove bojišnice, i same nosile fesove i angažirale imame koji su se redovito oglašavali kao bi neprijatelj mislio da su Bošnjaci još uvijek tu."

Mnogi u BiH su cijenili Austrougarsku monarhiju

No nisu Bošnjaci samo na bojištu bili "strah i trepet", već i u unutrašnjosti Monarhije, u Beču, Budimpešti i Grazu, gdje su služili u osiguravanju ministarstava ili kao pomoć policiji pri smirivanju nereda i demonstracija. Bilo je to vrijeme socijalnih i nacionalnih pobuna i nemira, kaže Neumayer, a Bošnjaci su, dodaje, bili dosljedni.

No glavni razlozi za njihovo slanje u unutrašnjost Monarhije bili su, ipak, drugačije prirode. S jedne strane, monarhijska uprava je nakon osvajanja BiH stanovništvu u unutrašnjosti željela pokazati svoje "egzotične Bošnjake", dok je s druge strane i Bošnjacima valjalo pokazati lijepe i raskošne gradove Monarhije. Time ih se željelo fascinirati i učiniti ponosnim na pripadnost carstvu. "Danas bi se reklo, bio je to dobar marketinški trik", smije se Neumayer.

I zaista, kakve je sve trikove u pristupu Bosni i Hercegovini morala primijeniti Austrougarska monarhija, da je u njenom stanovništvu za tako kratko vrijeme dobila tako odane i požrtvovane vojnike? Christoph Neumayer o tome kaže: "Tipično za austrougarsku-administraciju bilo je jamčenje pravne sigurnosti za sve žitelje Monarhije. Važan je bio i pristup imovinskom pitanju, te izgradnja zemlje uopće. Ukratko, strukture pravne države su jako brzo postale vidljive i narod je to znao cijeniti. Posebno se obratilo pažnju i na vjerske potrebe vojske i stanovništva, u vojnoj službi bili su kako pravoslavni i katolički sveštenici, tako i imami i rabini. Rješavana su i pravno-imovinska pitanja vjerskih zajednica, islamska zajednica je dobila Reis-ul-Ulemu, itd.. Sve je to utjecalo na prihvat nove vlasti."

Što Austrija čini danas za BiH?

Međutim i danas su na terenu u BiH dva važna austrijska "izaslanika". Visoki predstavnik Valentin Inzko i vrhovni zapovjednik EUFOR-a Bernhard Baird. Kolike su šanse da Austrija i danas utječe na promjenu pristupa Europske Unije prema BiH? "Slabe", kaže veleposlanik BiH u Beču Haris Hrle, koji je bio nazočan otvorenju izložbe.

"Austrija se trudi, ona svoje iznanje pokušava upotrijebiti nama u korist u Bruxellesu, međutim situacija u kojoj birokrati odlučuju o ključnim političkim pitanjima ne ide u korist BiH. Birokracija možda ne može razumjeti suštinu vrijednosti koju BiH ima, načela BiH su univerzalna, u osnovi, to su načela Europske unije. Tolerancija, multikulturnost, razumijevanje, priznanje drugog kao jednako vrijednog, to je uvažavanje. Mi smo to načelo pokušavali provesti tijekom tisućljeća, a to je razrušeno u jednoj navali teškog nacionalizma čije je sjeme u BiH uvezeno izvana", smatra veleposlanik Hrle.

Autor: Emir Numanović, Beč

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm