Kako zaštititi pješaka u prometu?

Pokusna lutka udara u vjetrobransko staklo automobila brzinom od 40 kilometara na sat. Diplomirani inženjer Jens Bovenkerk na aachenskom Institutu za automobilizam testira različite sustave koji bi trebali povećati sigurnost pješaka u prometu. Najnoviji izum i zacijelo najdjelotvorniji je zračni jastuk za pješake:

«Zračni jastuk mogao bi biti ugrađen između poklopca prostora za motor i vjetrobranskog stakla i on bi se raširio u slučaju udara pješaka, kao što se širi u unutrašnjosti automobila.»

Širenje jastuka aktivirali bi senzori u prednjem odbojniku. Čim bi auto udario u noge pješaka ispod poklopca prostora za motor dogodila bi se mala eksplozija. Kao i kod zračnih jastuka u unutrašnjosti automobila munjevito upaljeni plin u djeliću sekunde bi napunio platnenu vreću koja bi se razvila ispred vjetrobranskog stakla prije nego što u njega udari pješak. Kod prvih modela je problem bio što je jastuk potpuno prekrivao vjetrobransko staklo pa vozač ništa više nije vidio. U međuvremenu postoje novi modeli zračnih jastuka s rupicama koje omogućavaju da vozač vidi i nakon udara. Takav model je primjerice razvio japanski proizvođač Toyota. Drugi proizvođači su još skeptični. Razlog je zacijelo i u troškovima koje bi izazvala serijska ugradnja takvog zračnog jastuka. Mnogi proizvođači automobila prednost daju takozvanom aktivnom poklopcu prostora za motor:

«Pod aktivnim poklopcem prostora za motor misli se na podizanje poklopca tako da nastane prostor za ublažavanje udara i udar za pješaka bude blaži.»

Takav prostor za ublažavanje udara mnogim stručnjacima za sigurnost u prometu nije dovoljan. Osim toga ne bi bio izbjegnut udar glave u vjetrobransko staklo, koji je opasan po život. Naime, udar glave u vjetrobransko staklo uzrok je smrti kod 80 posto pješaka koji poginu u cestovnom prometu. Za Jensa Bovenkerka je zato najbolji sustav za zaštitu pješaka zračni jastuk. Ali, ni on nije sredstvo protiv svake opasnosti. Pješaku koji ne padne na auto nego na cestu zračni jastuk ne pomaže, priznaje i Jens Bovenkerk:

«Pješaci će uvijek ostati najslabijii sudionici u prometu. Cilj ove mjere je samo smanjiti broj poginulih u prometu za nekoliko postotaka.»

Stručnjaci smatraju da bi uz pomoć zračnog jastuka ozljede glave pješaka mogle biti smanjene za 90 posto, a ozljede gornjeg dijela tijela za 50 posto. Ali, veliki proizvođači automobila zacijelo neće dragovoljno ugraditi tu sigurnosnu tehniku.

«Iako proizvođači autmobila u reklamama ističu sigurnost pješaka, mnogi se još plaše visokih troškova. Moraju postojati zakoni koji će proizvođače automobila prisiliti na primjenu te mjere.»

Europska unija si je postavila cilj da do 2010. prepolovi broj mrtvih u prometu. U listopadu prošle godine na snagu je stupila prva faza direktive za sigurnost pješaka. Po njoj svi novi automobili moraju imati veće i niže odbojnike, koji će bolje ublažavati udar. Stručnjaci smatraju da bi najkasnije 2008. mogla biti uvedena i obveza ugradnje zračnih jastuka za zaštitu pješaka. Jer, u Europi godišnje u cestovnom prometu pogine 4600 pješaka.