Kilogram i pol kokaina u trbuhu

Bolnica Ezeiza je smještena u zapuštenom, prljavom predgrađu na jugu Buenos Airesa. Ali dok su pročelja okolnih zgrada oronula i ulice prljave i prepune smeća, bolnica je u besprijekornom stanju. Oko nje se prostire uredno održavan travnjak. Ta bolnica, i to ne svojom voljom, ima pune ruke posla: to je mjesto gdje policija sa obližnje zračne luke glavnog grada Argentine, dovodi osobe za koje se pretpostavlja da su u svom tijelu sakrile pošiljku droge.

Argentina nije samo jedno od tržišta narkotika, nego i važno raskrižje za šverc drogom. Granični policajci Europe ili Sjeverne Amerike itekako su oprezni kad im dolaze ljudi iz zemalja koje su poznate po proizvodnji narkotika, ali Argentina je donekle "čista" tako da se baronima droge često isplati ova zaobilaznica do najvažnijih tržišta.

Kriminalcima je trebalo neko vrijeme da otkriju taj put - i to se vidi i u toj bolnici. "Prva 'mazga za drogu' je u našu bolnicu došla koncem 1994. i tada još nismo imali nikakvu ideju, kako da uopće riješimo taj problem", objašnjava direktor bolnice, dr. Graciel Sorrentino. "Od onda, takvih švercera je sve više, u nekim godinama ih je doista bilo mnogo. Zato smo počeli učiti, kako da ih uopće liječimo."

Želudac prepun "balona"

Metoda takvog šverca droge je veoma jednostavna: kurira se tjera da proguta drogu - u pravilu je riječ o prahu kokaina, ali se droga pakuje u malene balone od lateksa. Tu nema velike filozofije: u pravilu su ti baloni zapravo prezervativi ili odrezani prsti kirurške rukavice. To znači da droga nije u prtljazi, po njoj ne njuškaju policijski psi - i dovoljno je da na odredištu kurir obavi veliku nuždu kako bi se došlo do droge.

Tako glasi teorija kriminalaca - ali to nipošto nije tako jednostavno. Te kapsule su onda u pravilu dugačke četiri do osam centimetara i debele oko dva centimetra i probajte i sami progutati nešto takvih dimenzija, bez da dobijete nagon za povraćanje. Zato se kurire mora vježbati - komadima mrkve ili smrznutim bobicama grožđa, objašnjavaju nam u bolnici, i tek nakon toga kurir može početi gutati "pravu" pošiljku.

Onda dolazi i pohlepa kriminalaca: njima, naravno, nije dovoljno da kurir proguta kapsulu ili dvije. "Uobičajena" doza je najmanje pedeset, ponekad čak gotovo stotinu takvih balona i tako policiji često nije niti potreban rentgenski uređaj da bi otkrili takvog kurira. S oko kilogram i pol takvih balona kokaina u želucu je sasvim sigurno da će kuriru - ili kurirki, biti zlo za vrijeme puta, žestoko će se znojiti i biti ukočen - ali će odbijati svaku pomoć ili bilo kakvo piće ili jelo.

A što ako balon - pukne?

Granična policija zračne luke Buenos Airesa takve osobe onda dovodi u bolnicu Ezeiza - i tamo isprva ne mogu učiniti mnogo više, nego što to čine i kriminalci s takvim kuririma. Smještaju ih u zasebne sobe koje su opremljene posebnim nužnicima gdje izmet neće otići u kanalizaciju - i treba čekati da priroda učini svoje, tek uz malu pomoć: "Jedino što možemo jest da im damo laksativ i čekamo. Za to vrijeme ih liječnički promatramo, a tu je i policijska paska", objašnjava doktor Sorrentino.

Ali glavni problem ovakvog šverca i rizik za kurira jest - balon s kokainom može i puknuti. U jednom balonu je obično deset do dvadeset grama čistog kokaina i ako on dođe u probavni trakt, liječnici imaju pune ruke posla. A to se događa, uvijek i iznova. Sorrentino se osobito sjeća jednog mladića kojem više nisu mogli pomoći: "Nisu pažljivo zatvorili kapsule pa su se tako istovremeno otvorila četiri balona s drogom. Nismo mogli više ništa učiniti, nismo mogli nikako pomoći mladiću koji je imao jedva dvadesetak godina. Čitav život je još bio pred njim."

Luis Taco je na čelu odjela za intenzivnu njegu te bolnice. On osobno potječe iz Ekvadora i mnogo je njegovih sunarodnjaka, baš kao i iz Bolivije, Perua ili Venecuele, koji su došli na njegov odjel jer su bili kuriri. Taj liječnik najbolje zna - to su jadnici koji zapravo nemaju veze s kriminalom i zapravo je mogao i on biti na njihovom mjestu: "Govorimo o 'mazgama za drogu' ali u pravilu nas ne zanima, što ih je navelo na taj čin i rizik. Zapravo, i za sebe bih mogao reći da sam bio svojevrsna 'mazga' koji je riskirao i došao u Argentinu. Ali ja sam došao s diplomom liječnika u džepu."

"Kinder jaja" na južnoamerički način

Za policiju, kod takvih kurira nema mnogo diskusije: i oni odlično znaju kako su to tek "sitne ribe" i kako su možda uhvatili jednog, a tko zna koliko ih je prošlo neopaženo i prenijelo drogu. Ali kilogram i pol čistog kokaina nije sitnica: jedan jedini gram kokaina koji je nerijetko uvelike razrijeđen neutralnim sastojcima, na ulici jednog Frankfurta košta pedesetak eura. Zato i doktor Taco nema drugog izbora nego pacijente, čim se donekle oporave, prepustiti policiji i njihovoj sudbini - i život mu je samo još teži saznanjem da su sve to tek jadnici.

Jer, to nikada nisu kriminalci: osobe koje su već došle u sukob sa zakonom uopće niti ne zanimaju narko-bande za ovu zadaću. Njihovo ime bi se lako moglo pojaviti na policijskom računalu pa se zato u pravilu traže osobe čiste prošlosti koji će, za par eura, riskirati i život i godine života u zatvoru. A takvih, podsjeća doktor Taco, ima - na žalost - na pretek: "Mnogi od tih ljudi bolno preživljavaju socijalne nedaće Latinske Amerike. Većina se upušta u sve to samo iz puke nužde. Riskiraju živote u nadi da će im se to barem donekle isplatiti."

Ali i to je rijetkost: makar u utrobi nose pošiljku koja će među potrošačima bogatog svijeta vrijediti stotine tisuća eura, oni moraju biti sretni da dobiju tek koju stotinu. Kandidata ima dovoljno, a sasvim sigurno ne mogu računati na samilost i pomoć kriminalaca koji u pravilu preziru te svoje "mazge". U njihovom žargonu ih zovu i "Kinder jaja" i smatraju ih "potrošnom robom". Ako jednog uhvate, petero drugih će proći, ako jedan umre, naći će se novih stotinu.

Toga je svjestan i direktor bolnice Ezeiza, doktor Sorrentino. Proteklih godina je kroz tu bolnicu prošlo više od pet stotina takvih kurira i zaplijenjeno je preko trideset tisuća 'balona' s drogom. I njemu je jasno kako pravi kriminalci nikad neće doći u njegovu bolnicu čije je tijelo prepuno droge i kako su tek rijetki od tih kurira doista zavrijedili tu sudbinu. Ali i on mora pustiti da melju žrvnjevi pravde i često nikad niti ne sazna, što se dogodilo sa kurirom kojem je ipak uspio spasiti život.