Kina iskorištava toleranciju Zapada

U svim zemljama svijeta povremeno se zabranjuje pristup internetskim stranicama, istaknuo je njemački olimpijski dužnosnik Michael Vesper. On je time nastojao potaknuti razumijevanje za postupke kineske vlade koja je svim korisnicima u press-centru u Pekingu onemogućila pristup internetskim stranicama stranih medija poput BBC-a, njemačkog lista Frankfurter Allgemeiner Zeitung i Deutsche Wellea.

Popustljivo stajalište Zapada

Vesper je u pravu, ali je njegova usporedba ipak netočna i neprikladna. Istina, u Njemačkoj se zabranjuju internetske stranice ekstremne desnice, ali zbog toga što pozivaju na kaznena djela i zato što je širenje takvih ideja kažnjivo. U Kini je, pak, stranim novinarima onemogućen slobodan pristup internetu, jer se iz državnih razloga mediji u toj zemlji neprestano i sustavno nadgledaju. Zašto bi gosti nešto čitali što je u potpunosti zabranjeno vlastitom stanovništvu? Prema mišljenju kineskog vodstva, ti su postupci logični i konzekventni. Popustljivost u pogledu medijske cenzure tijekom Olimpijskih igara bila bi veliko iznenađenje i ne bi se više samo tako mogla povući nakon završetka Igara. Jednom pružena sloboda teško se može povući.

Proces liberalnog razvoja najčešće razvija teško predvidivu vlastitu dinamiku. Nasuprot kineskoj vjernosti načelima nalazi se popustljivost Zapada. Ne samo olimpijski dužnosnici već i političari i sami predstavnici novinarskih organizacija protestiraju veoma tiho i povučeno protiv medijske cenzure, i to zbog pogrešno shvaćenog pragmatizma i dodvoravanja novoj gospodarskoj sili.

Pogrešna tolerancija

To je igra s vatrom u kojoj Zapad lako može izgubiti svoju dušu. Bez nesmetane razmjene mišljenja slobodni gospodarski poredak malo je vrijedan. Jer, obilježje našeg civilnog društva upravo je tolerancija. Kina je doduše pozvala cijeli svijet na Olimpijske igre, ali su istovremeno ostala zatvorena vrata prema spektru različitih mišljenja i to ne samo u zemlji nego i ondje gdje novinari moraju imati pravo na nesmetani pristup informacijama, odnosno u press-centrima i velikim hotelima u Pekingu. Zatvaranje očiju pred tim postupcima pogrešno je shvaćena tolerancija budući da će to za Kinu značiti potvrdu njezinog stajalište da ju nitko nema pravo kritizirati zbog kršenja ljudskih prava. Bez pritiska ni jedan državni aparat neće se promijeniti, a posebno ne režim utemeljen na represiji.

Olimpijski sportaši i dužnosnici trebaju poštivati običaje domaćina, kao što i priliči dobrim gostima. Ali ako su pravila igre usmjerena protiv naših temeljnih vrijednosti, zgražanje zbog toga mora biti dopušteno. To vrijedi i za Kinu i to upravo za vrijeme Olimpijskih igara.