Kineski nosač aviona na probnoj plovidbi

Iako se za mnoge oružane sustave može raspravljati da li služe u obrambene ili u napadačke svrhe, za nosače zrakoplova nema nikakve sumnje: to su strateški oružani sustavi kojim se pokazuje oružano prisustvo na bilo kojem kutku naše planete. Utoliko je Kina i nedavno ponovila kako će ovaj nosač zrakoplova služiti samo za "znanstvene svrhe".

Brod dugačak preko 300 metara još (bolje rekavši: opet!) nema imena, ali i ime koje se spominje za prvi nosač aviona NR Kine nema mnogo toga obrambenog: Shi Lang, po kineskom admiralu iz 17. stoljeća koji se proslavio bitkom za - Tajvan!

Kada se kaže kako ovaj brod "opet" nema ime, to znači da je davne 1985. kada je u sovjetskom brodogradilištu u Nikolajevu, na delti rijeke Dnjepar počela njegova gradnja, novi nosač aviona nosio radno ime Varjag - kako je ruski naziv za grad Rigu. To je trebao biti identičan nosač kao i Tbilisi koji je te godine ušao u sastav sovjetske ratne mornarice i koji je dobio konačno ime Admiral Kuznjecov - i kao što je uobičajeno, čitava klasa takvih nosača se i zove po prvom brodu. Iako je u ovo doba to gotovo rijetkost, ovi nosači nemaju atomski, nego klasičan pogon na mazut.

No vremena su se promijenila: Sovjetski Savez se raspao i nedovršeni Varjag je ostao u brodogradilištu u - Ukrajini. 1991. je onda već rusko ministarstvo obrane odlučilo obustaviti gradnju broda, makar je u njega bilo uloženo već oko dvije milijarde dolara. Zato je "velikodušno" ovaj nosač prepustila Ukrajini, ali makar je on imao trup i bio sposoban držati se na površini mora, bilo je potrebno još najmanje pola milijarde, za motore, elektroniku i naoružanje. To je pak bio iznos kojeg Ukrajina jednostavno nije imala.

Ukrajina je dugo tražila kupca za nedovršeni nosač, ali u to doba takav oružani sustav nikome nije trebao. Brod je tako trunuo u brodogradilištu na Crnom moru dok ga na dražbi 1998. nije kupila jedna tvrtka iz Macaoa. Ova portugalska kolonija u Kini bila je poznata po igračnicama i novi vlasnik je tvrdio kako će od Varjaga stvoriti - ploveći kasino.

No bio je problem, kako dovesti nedovršeni nosač aviona predviđenih 67,500 bruto-registarskih tona iz Crnog mora do Kine? Godinama je trajalo natezanje s Turskom koja je odbijala dopustiti tako golemom brodu bez vlastite mogućnosti manevriranja, prolazak kroz Bosporski tjesnac - makar se može pretpostaviti i da je to oklijevanje imalo i političku pozadinu. Jer nitko nije osobito vjerovao kako je novi vlasnik doista ta tvrtka iz Macaoa čiji je registrirani kapital iznosio jedva 125 tisuća dolara, nego da je on kupljen po nalogu ratne mornarice Narodne Republike Kine.

Tek 2001. je, uz polog od milijun dolara, Varjag prošao kroz Istanbul i onda opet zaglavio iz istih razloga - pred Sueskim kanalom. Ovaj puta je bilo alternative i počeo je dug put nepokretnog nosača oko Afrike. Konačno, godinu dana kasnije je Varjag stigao pred Macao i tek tamo se uspostavilo kako novi vlasnik uopće nema dozvolu za vođenje igračnice. Luka Macao nije dopustila čak niti sidrenje nepokretnog nosača, nego je on otegljen u suhi dok u - Dalianu, daleko na sjeveroistoku Narodne Republike.

Od onda doista traju radovi, ponekad brže, ponekad malo sporije, na ovom nosaču koji je već 2005. opet pušten u more, ovaj put obojan u kamuflažno sivu boju kineske ratne mornarice. Konačno, ovog tjedna je isplovio na probnu plovidbu, godinu dana prije nego što su procjenjivali zapadni vojni stručnjaci.

Naravno da vlada zabrinutost kako Kina ovim strateškim vojnim sustavom želi pokazati i svoju novu vojnu snagu i baš kao kod priče sa igračnicom pred Macaoom, malo tko vjeruje u tvrdnje Pekinga kako će on služiti samo za vježbu i istraživanje. Još ovog siječnja je tadašnji američki ministar obrane Gates u posjeti Kini izjavio kako SAD "neće skrštenih ruku promatrati kinesko naoružavanje u Pacifiku."

Jer Kina već vježba - korištenje nosača zrakoplova. Kako javljaju vojni stručnjaci, u pomorskoj bazi u Wuhanu je već duže vremena izgrađena maketa ("Mock-up") ovog nosača aviona kako bi piloti vježbali slijetanje i polijetanje. Procjenjuje se kako bi kineski nosač mogao nositi dvadesetak zrakoplova tipa Shenyang J-15 - kineska inačica ruskog zrakoplova Su-33 - i isti broj helikoptera.

Autor: A. Šubić (agencije)