Klaus Mann: život u sjeni velikog oca

Obilježavanje stote godišnjice rođenja Klausa Manna organiziralo je više kulturnih institucija poput Goetheovog instituta, instituta Francais i kina Metropolis. Vrhunac je predstavljalo čitanje čitavog Mannovog Mephista u Hamburgu na samu godišnjicu njegovog rođenja, u kojem su sudjelovali poznati njemački glumci.
«Mislim da je Klaus Mann za nas i danas uzbudljiv lik, jer je cijeloga života pokušavao posredovati između ljudi, jezika, kultura, ali i političkih strujanja. To je uspješno činio veći dio svog života, osim pred kraj, zbog čega je i izvršio samoubojstvo. I danas živimo u doba kada se iz posredovanja između kultura, stajališta i ljudi puno toga može naučiti, pa je Klaus Mann zato još uvijek moderan.» Tako govori Uwe Neumann, jedan od najvažnijih biografa tog poznatog pisca.

Klaus Mann: pisac ispred svog vremena

No, u svoje doba Klaus Mann nije išao u skladu sa, nego često ispred svog vremena. Tako je i u svom djelu «Vulkan» iz 1939. godine zapisao: «Za koga pišem? Za one koji dolaze.». U tom je djelu razvio utopiju socijalističkog humanizma kao poretka u kojem svi nalaze svoje mjesto, pa i «narkomani, homoseksualci i anarhisti». Jedino on sam čitavog života nije našao put do tamo.
Klaus Mann počeo je pisati još kao dijete, ali mu je bilo vrlo teško izaći iz sjene svog poznatog oca. On se 20-ih godina prošlog stoljeća uglavnom kretao u homoseksualnim krugovima u Berlinu i Parizu. Nakon što su u Njemačkoj na vlast došli nacionalsocijalisti, on se definitivno seli u Pariz odakle neumorno oštro kritizira nacistički režim.

Vatreni borac protiv fašizma

Taj literarni prosvjed Klausa Manna svoj vrhunac nalazi u njegovom najpoznatijem djelu «Mephisto» iz 1936. godine u kojem portretira lik glumca Gustava Gründersa i osuđuje njegovu suradnju s nacistima. Unatoč tome, Gründers i poslije rata nesmetano nastavlja svoju karijeru, zbog čega se niti jedan njemački izdavač nije usudio objaviti «Mephista» u Njemačkoj. Dapače, u Njemačkoj za života Klausa Manna poslije rata nije izdano niti jedno njegovo djelo.
Klaus Mann umire 21. svibnja 1949. godine od prevelike doze tableta za spavanje. Njegov nećak Frido Mann priča o tome kako se obitelj odnosila prema tom samoubojstvu: «Za obitelj je bilo tipično stvaranje tabua. Kao osmogodišnje dijete sam čuo da je moj stric umro jer mu je otkazalo srce. Tek sedam godina kasnije ponovo sam se usudio pitati moju majku. Ona je bila šokirana time što nisam znao da se on ubio.»
Klaus Mann iza sebe je ostavio opsežni književni opus u kojem se nalaze brojni romani, pripovjetke, politički eseji, autobiografski zapisi i dnevnici. Iz njegovog zapisa u dnevniku iz 1933. godine potječe i sam naziv manifestacija povodom njegovog stotog rođendana: «Pisanje – jedina mogućnost za olakšanje».