Književna nagrada Trojanowu

Ilija Trojanow je dosad napisao 13 knjiga za koje je dobio 11 književnih nagrada. Piše na njemačkom jer je za njega njemački fleksibilniji nego engleski. «On je bujan, osjećajan, mističan i s druge strane egzaktan i precizan.»

Trojanow je rođen 1965. u Sofiji, 1971. je s roditeljima preko Jugoslavije i Italije pobjegao od bugarskoga komunističkog režima u Njemačku gdje je obitelj dobila politički azil. Kasnije je živio u Keniji, Indiji i Južnoafričkoj Republici te prešao na islam.

U romanu «Svjetski skupljač» koji je izašao prošle godine opisuje lik britanskog časnika, etnologa, lingvista i avanturista Richarda Burtona. I on je putovao između kultura: u engleskim kolonijama, prije svega u Indiji, uči više od 15 jezika i kao prvi Europljanin, maskiran kao Perzijanac, dolazi u Mekku. I Trojanow je dospio do Mekke. Svojim djelima nastoji pomoći razumijevanju svjetova koji su Europljanima strani:

«U svim svojim knjigama pobuđujem puno razumijevanja. Mislim da načelno imam osjećaj za razumijevanje drugoga. Ono za što uopće ne pobuđujem razumijevanje u svojim knjigama jest nepravda. Zadaća književnika je naravno uvijek upozoravati na nepravdu.»

Osobito se osjeća pozvanim upozoravati na nepravdu u Bugarskoj gdje je proveo prvih šest godina svoga života i kamo nakon pada komunizma češće odlazi:

«... jer nažalost u Bugarskoj ima tako malo kritičnih glasova.»

Na primjeru Bugarske Trojanow nastoji pokazati što se događalo 1989. i kasnije «između Berlina i Vladivostoka, na području nekoć tako moćnog imperija.» Tako piše u predgovoru dokumentacije «Simulirana revolucija», upravo objavljenom novom izdanju knjige koja se pojavila 1999. pod naslovom «Pasja vremena».

«Nije bilo preokreta, ako se pod preokretom misli promjenu posjedovanja privilegija u društvu. Ono što se dogodilo jest kontrolirana promjena gospodarstva i društva pod vodstvom stare nomenklature, pri čemu ona svoje privilegije nije izgubila nego, naprotiv, povećala, proširila. Dosad nedostaje kritično razmatranje novije bugarske prošlosti. To znači da su oni koji su odgovorni za bugarsku katastrofu nakon Drugog svjetskog rata, odnosno njihova djeca, i dalje pretežito na ključnim pozicijama. To znači da su kako u gospodarstvu, tako i u državi, na važnim pozicijama bivši članovi državne sigurnosti, partije i tako dalje.»

Trojanow nastoji pridonijeti suočavanju s prošlošću koje u Bugarskoj tako nedostaje:

«Opisujem enormnu korupciju, enormno bezakonje u ovoj zemlji, koje nazivam «piratizacijom» gospodarstva. Upravo prvih godina nakon 1989. nestale su, ukradene su milijarde. I pretvorba u kapitalističko društvo uslijedila je manje-više kroz pljačku, prijevaru i otimačinu.»

Trojanow pravi na činjenicama utemeljenu analizu postkomunističke stvarnosti u Bugarskoj koja se može primijeniti i na druge zemlje u kojima je vladao sicijalizam.